Odakle potiče omikron?

Istraživači širom svijeta su u grozničavoj potrazi za odgovorima na pitanja: koja svojstva ima nova omikron varijanta korona virusa i odakle potiče. Može da zvuči akademski, ali na kraju se radi o tome kada će konačno da dođe kraj pandemiji i kako se možemo bolje zaštiti od novih varijatni.

Iako se još uvijek raspolaže sa malo podataka, jedno je jasno: omikron je opasan! Zbog oko 50 svojih mutacija u spajk proteinu, preko kojeg patogen prodire u ljudske ćelije, postojeća cjepiva teško mogu da prepoznaju omirkon. To znači da i vakcinisani mogu da se zaraze omikronom. Pri tom je nova varijanta zaraznija, pa bi više infekcija u kratkom vremenskom periodu moglo da brzo dovede do preopterećenja zdravstvenih sistema. Takođe je moguće da mnogi oboljeli razviju tešku kliničku sliku. U međuvremenu su prvi pacijenti zaraženi omikronom završili u bolnicama, a zabilježeni su i smrtni slučajevi.

Zbog toga naučnici smatraju da su vakcinacije, kao i dopunske vakcinacije postojećim cjepivima veoma važne. Omikron će nastaviti da se veoma brzo širi i za nekoliko mjeseci bi mogao da potisne delta variijantu, koja prevladava u mnogim dijelovima svijeta.

No, jasno je da se neće uspjeti tako brzo u potpunosti iskorijeniti novi patogen. Tačnije, SARS-CoV-2 će vjerovatno postati endemski. To znači da neće više biti globalne pandemije, ali će se virus u određenom vremenskom intervalu javljati lokalno, baš kao virus influence u zimskom periodu protiv kojeg možemo da se štitimo vakcinom protiv gripa.

Nastao paralelno sa drugim varijantama

Iznenadna pojava visoko zarazne varijante omikron je veoma interesantna za nauku. Jer, ne radi se samo o daljem razvoju postojećih varijanti, već je očigledno da je nastala prije ili paralelno sa alfa, beta, gama i delta varijantama.

S obzirom da se omikron toliko razlikuje od drugih sojeva virusa, teško je odrediti najbliže srodnike virusa, kaže dr Ema Hodkroft, virusološkinja sa Univerziteta u Bernu za emisiju DW-a „Kovid 19 specijal".

Porodično stablo omikrona u „Nextstrain“ bazi podataka, u koju istraživači iz cijelog svijeta ubacuju svoje rezultate o sekvenciranju DNK virusa, jasno pokazuje da je ovaj paralelni razvoj virusa mogao da počne već sredinom 2020. godine.

Tri teorije o porijeklu omikrona

Gdje se omikron varijanta, ili njena prethodnica mogla skrivati godinu dana? Istraživači o tome imaju tri moguća rješenja.

Prva teorija: omikron je nastao neprimjetno u izolovoanoj populaciji

Omikron je mogao da se razvije u jednoj izolovanoj populaciji, gdje je već duže vrijeme cirkulisao; gdje je već više osoba bilo zaraženo i oporavilo se neprimjećeno, i to nije zabilježeno testovima i sekvenciranjem virusa. 

Ovu teoriju je u naučnom magazinu favorizovao Kristijan Dorsten, glavni virusolog berlinske kilinke Šarite. „Pretpostavljam da se omikron nije razvio u Južnoafričkoj Republici, gdje se trenutno sprovode mnoga DNK sekvenciranja, već negdje u južnoj Africi tokom zimskog talasa“, rekao je Dorsten. „Tamo već duže vrijeme ima mnogo infekcija, a za razvooj jednog takvog virusa potreban je enormni evolucioni pritisak.“

Endru Rambou sa Univerziteta u Edinburgu smatra da ova teorija nije dovoljno ubjedljiva. On ne može da zamisli da je virus toliko vremena mogao da ostane skriven u jednoj grupi ljudi. „Nisam siguran da negdje na svijetu postoji mjesto, koje je toliko izolovano gdje se ova varijanta virusa toliko dugo mogla prenositi a da se ne pojavi na drugim mjestima."

Druga teorija: nastao u ljudima sa slabim imunitetom

Omikron je mogao da nastane u pacijentima inficiranim kovidom 19, vjerovatno kod nekog čija je imuna reakcija pogoršana zbog drugih oboljenja ili lijekova koje koristi. To bi mogli da budu pacijenti koji boluju od raka ili osobe zaražene virusom HIV, jer kod ljudi sa oslabljenim imunitetom tijelo se duže bori protiv virusa. A virus onda ima više vremena da razvije mutacije kako bi izbjegao imuni odgovor.

Zagovornici ove teorije, poput Ričarda Leselsa sa Univerziiteta Kvazulu-Natal u tom kontekstu ukazuje na mladu ženu u Južnoafričkoj Republici nficiranu HIV-om, koja je u sebi više od šest mejseci nosila korona virus SARS CoV-2. Kod nje i drugih pacijenata kod kojih su infekcije trajale nedjeljama ili mjesecima, primjećene su sve mutacije, koje su pronađene takođe i u zabrinjavajućim varijantama. 

Međutim, prema Kristijanu Drostenu cjelokupno iskustvo sa gripom i drugim virusima kod imunosupresivnih pacijenata jasno govori protiv ove teorije: kod ovih ljudi se činjenica razvijaju varijante koje izmiču imunom sistemu, ali su praćene nizom drugih promjena, koje smanjuju njihovu sposobnost prenošenja sa čovjeka na čovjeka, smatra Drosten. A omikron je u poređenju sa drugim varijantama korone jasno zarazniji.

Treća teorija: omikron se razvio u životinjama i prešao na ljude

Virus je takođe mogao da se krije u životinjskom domaćinu i tamo dalje razvija i onda kao mutirana omikron varijanta (ponovo) pređe na čovjeka. Ovu teoriju zagovaraju na primjer Kristijan Andersen, istraživač infektivnih bolesti u „Scripps Research“, ili evolucioni biolog, Majk Vorobi sa Univerziteta Arizona u Taksonu.

Ova teorija je u međuvremenu potkrijepljena brojnim dokazima da su određene životinje sklone zarazi korona virusom SARS CoV-2.

Ovo je razlog i zašto najveći broj naučnika polazi od toga da je prvobitni tip SARS CoV-2, koji se prije dvije godine prvi put pojavio u kineskom Vuhanu, bio životinjskog porijekla.

Zato su 2020, prvenstveno u Danskoj pobijeni milioni vizona (životinja iz porodica lasica), jer su istraživači kod njih ustanovili mutirane verzije korona virusa. Veterinari polaze od toga da je virus prešao sa ljudi na lasice. Oni strahuju da životinje i dalje mogu da mutiranim verzijama zaraze ljude.

Kao dalje indicije zagovornici ove teorije navode da je virus u životinjama izložen poptuno drugačijem evolucionom pritisku, što bi moglo da objasni mnoge nove, dijelom jeidnstvene mutacije kod omikrona.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu