Odakle dolazi makedonsko vino?
24. mart 2019
Sporazum iz Prespe kojim je između Skopja i Atene konačno nađeno rješenje u sporu oko naziva države Sjeverna Makedonija je star tek nekoliko tjedana, ali izgleda da tu još ima otvorenih i prilično važnih pitanja. To se vidjelo već na nedavnom međunarodnom sajmu vina Prowein u Düsseldorfu gdje su se barikade podizale oko pitanja: tko smije svoje vino zvati „makedonsko vino"?
Makedonsko vino je već odavno poznato i potrošačima Europe, ali ovaj puta su se grčki izlagači požalili već zbog prisustva udruge Association Wines of Macedonia (WOM) koja okuplja vinare Sjeverne Makedonije. Grci su i od organizatora sajma tražili neka upozori tu udrugu kako se mora držati Sporazuma iz Prespe.
„Mi želimo da se vina iz Sjeverne Makedonije tako i zovu, a da se samo naša vina mogu zvati Makedonskim vinima, tako kako je i zaštićeno već dvadesetak godina na razini Europske unije", smatra Stelios Boutaris. On ne samo da je jedan od najpoznatijih vinara Grčke, nego je i sin osnivača vinarije Boutaris Wines i gradonačelnika Soluna, Yanisa Boutarisa.
Zaštićeno vinorodno područje – samo za Grčku
Makedonsko vino se doista u Europskoj uniji smije zvati samo vino koje dolazi iz zaštićenog geografskog područja, slično kao što se i šampanjac smije zvati samo pjenušac iz francuske pokrajine Champagne. U grčkom zahtjevu je u tom slučaju Makedonija samo ono područje koje se nalazi u Grčkoj pa se tako samo tamošnja vina smiju zvati „makedonskim".
Udruga sjevernomakedonskih vinara WOM sve to tumači drugačije: „Mi već desetljećima prodajemo vina iz Makedonije i nadamo se da ćemo to smjeti činiti i u slijedećih deset, dvadeset godina", kaže nam jedan (sjeverno)makedonski vinar. Dodatni problem je što su to u pravilu vina iz donjeg spektra cijena koja se često transportiraju u cisternama i flaširaju tek u europskoj zemlji prodaje – da bi se još više smanjili troškovi. To znači i da ga etiketira uvoznik, ali čak i kod boljih vina iz tog područja jedva da kojem vinaru uopće pada na pamet etiketu samo pisati bilo grčkim pismom, bilo (sjevernomakedonskom) ćirilicom: nema šansi da bi takva boca u jednoj Njemačkoj ili Švedskoj našla kupca. Utoliko i ti vinari u pravilu koriste engleski – to svjedoči i engleski naziv udruge sjevernomakedonskih vinara WOM.
Jedan predstavnik te udruge nas podsjeća kako je zapravo korijen čitavog problema imena države i činjenica kako se geografski pojam područja Makedonije nimalo ne poklapa sa državnim granicama. To znači da zapravo „pravo" makedonsko vino ne dolazi samo iz Grčke ili Sjeverne Makedonije, nego čak i iz dijela Bugarske. Kako da se europski ljubitelj vina uopće snađe u toj zbrci?
I rijeka Mozel prolazi kroz više država
Kao prvo, naravno da na etiketi svakako piše i zemlja porijekla: Product of Greece ili Product of North Macedonia. Povrh toga, baš kada je riječ o vinu, to nipošto nije usamljen slučaj da neko vinorodno područje prelazi nacionalne granice. Dovoljno je podsjetiti na glasovito vino sa obronaka rijeke Mozel, područja koje se prostire kroz čak tri države: Francusku, Luksemburg i Njemačku gdje se Mozel kod Koblenza konačno slijeva u Rajnu. „Mozel prolazi kroz sve tri zemlje i sve tri zemlje smiju prodavati Mozelsko vino", podsjeća predstavnik sjevernomakedonskih vinara.
I u sporazumu Atene i Skopja je rečeno kako će se „u dobroj nakani" riješiti i sva ostala pitanja vezana uz naziv države, a ovo će svakako biti jedno od prvih koje će trebati riješiti. Grčki vinari imaju dobar argument što su u Europskoj uniji uspjeli zaštiti samo njihovo geografsko područje pod nazivom „Makedonija", ali je isto tako je činjenica da se još za Jugoslavije na policama europskih samoposluživanja moglo naći povoljno vino iz današnje Sjeverne Makedonije. To priznaju čak i grčki vinari: ako potrošača u Njemačkoj pitate za „makedonsko vino", on će u pravilu pokazati na bocu na primjer vranca, a ne na neko vino iz Grčke.
Makar je na sajmu vina u Düsseldorfu bilo protesta i žalbi, zapravo su i vinari Grčke i Sjeverne Makedonije uvjereni kako se mora i kako će se naći rješenje koje će biti od koristi svima. Konačno, dobro vino ne poznaje ni granice i prija na svakom jeziku.