Obračun Teherana sa novinarkom

Narges Mohammadi na Međunarodni dan ljudskih prava 10. dezember, treba da primi nagradu grada Vajmara za svoj dugogodišnji, po život opasni i neobično hrabri angažman u pogledu borbe za pravo na mišljenje i izražavanje i ukidanje smrtne kazne. Ona ovu nagradu neće moći osobno primiti. Ova novinarka i glasnogovornica jedine Organizacije za ljudska prava u Iranu zatočena je u zloglasnom teherenskom zatvoru Evin.

Njoj je susret sa bivšom visokom predstavnicom EU za vanjske poslove i sigurnost EU-Catherine Ashton došao glave. U martu 2014 Marges Mohammadi se susrela sa Ashtonovom u Teheranu. Na taj susret povela je jednu ženu, koja je izgubila sina. Sin je bio aktivista za prava radnika i bloger, koji je uhapšen zbog navodnih "aktivnosti u mreži protiv nacionalne sigurnosti". Pet dana nakon njegovog hapšenja, familija je pozvana da dođe u zatvor Evin i preuzme leš 35-godišnjaka. Od njegove smrti majka stalno nosi sliku sina sa sobom, tražeći pravdu.

Mohammadi je svjetskoj javnosti željela pokazati za šta se ona bori: protiv proizvoljnih presuda onima koji drugačije misle, za slobodu mišljenja i nezavisno pravosuđe. No, nakon ovog susreta iranskim vlastima se zacrvenilo pred očima. Šef pravosuđa je osobno zaprijetio gospođi Mohammadi i zapadnim političarima rekavši da će pravosuđe djelovati ukoliko se ovakvi susreti ponove.

16 godina zatvora

Narges Mohammadi izvedena je pred sud zbog "širenja propagande protiv sistema, okupljanja i urote protiv nacionalne sigurnosti kao i osnivanja protuzakonite grupe za borbu protiv smrtne kazne".

U maju 2015, ova majka dvoje djece je uhapšena, uprkos simptoma paralize. U maju 2016 je osuđena na 16 godina zatvora. Uprkos međunarodnih protesta krajem septembra je ovu tešku presudu potvrdila i viša sudska instanca."Pravosuđe joj se osvetilo zbog hrabrog angažmana za ljudska prava", kaže njen suprug Taghi Rahmani u razgovoru za Deutsche Welle. Ovaj novinar je i sam 14 godina proveo iza rešetaka. Danas živi u egzilu u Parizu. "Iran je verificirao međunarodno obavezujuće sporazume. Islamska Republika ih stalno krši. Ne poštuju čak ni sopstvene zakone", kaže Rahmani.

Hapšenje i ugnjetavanje žena, koje koriste pravo na slobodno okupljanje, kao i izricanje teških kazni spada u svakodnevicu u Iranu. U slučaju Narges Mohammadi pravosuđe se čak ne pridržava niti kaznenog zakona Islamske Republike Irana. Zakon, koji je izašao u maju 2013, zabranjuje zbrajanje kazni zatvora i kaže da u slučajevima izricanja više kazni,  važi samo najduža zatvorska kazna. Narges Mohammadi je osuđena na deset godina zatvora zbog angažmana na polju ukidanja smrtne kazne a na još pet godina zbog "okupljanja i urote protiv nacionalne sigurnosti" i na još godinu dana dodatno zbog  "širenja propagande protiv sistema".

Pritisak spolja je efikasan

EU traži od Irana da ovu aktivistkinju pusti na slobodu. "Najnovija presuda, kojom se potvrđuje kazna zatvora za Narges Mohammadi je zabrinjavajući signal za stanje ljudskih prava u Iranu", stajalo je u jednom pismenom obraćanju EU iranskim vlastima. EU je zatražila od iranskih vlasti da poštuje međunarodne obaveze o ljudskim pravima, na koje se ova zemlja obavezala pristupajući raznim sporazumima.

Iran je razdražljivo reagovao na ovakve zahtjeve. "Nije pametno da se pred dijalog o ljudskim pravima EU miješa u unutrašnje poslove zemlje", poručilo je Ministarstvo vanjskih poslova Irana. Konzervativni iranski šef pravosuđa Sadegh Laridžani je početkom avgusta izjavio: "Spremni smo da pričamo o ljudskim pravima". Ali tačan termin za pregovore nije dogovoren. Nije ni jasno o čemu bi trebalo da se razgovara, ako je duga zatvorska kazna jednoj aktivistkinji za ljudska prava - unutrašnja stvar Irana.

"Pritisak izvana uvijek je imao efekta", tvrdi Abdolkarim Lahidži, vicepredsjednik "Međunarodnog udruženja za ljudska prava". Kao primjer on navodi Nasrin Sotoudeh. Iranska aktivistica za ljudska prava je 2012 dobila Saharovu nagradu. Sotoudeh je u septembru 2013 potpuno neočekivano puštena iz teheranskog zatvora Evin. Jedna delegacija EU željela joj je uručiti nagradu u Teheranu. "Mi smo u jednom pismu od EU zatražili od evropskih političara da prilikom svojih putovanja u Iran planiraju susrete sa predstavnicima civilnog društva, čak i ako su oni u zatvoru. Jer, po mišljenju potpredsjednika Međunarodnog udruženja za ljudska prava, "ako ništa, kontakti moraju biti očuvani".