NZZ: „Kurti vodi Kosovo na stranputicu“

Autor Volker Pabst navodi da kosovski Albanci spadaju u narode s najvećim simpatijama za Amerikance. „Ali, na nivou vlada, bilateralni odnos jako se poremetio. Kosovo za Washington nije više uzorni učenik, naprotiv. Američki veleposlanik u Prištini Jeffrey Hovenier, početkom ožujka je govorio o 'narušenom partnerstvu' s kosovskom vladom. Prije toga je pomoćnik državnog tajnika SAD James O'Brien prijetećim tonom objasnio da se SAD samo prema onima koji se prema njima ponašaju kao partneri, može isto tako odnositi. A izaslanik američkog predsjednika za Zapadni Balkan Gabriel Escobar ne ostavlja sumnju u to koga krivi za poremećene odnose – on je nedavno neuvijeno rekao da njegova vlada ima problem komunikacije s kosovskim premijerom Albinom Kurtijem. Dodao je da isti problem imaju i Europska unija, NATO, ali i regionalni saveznici, kao što su Albanija i Sjeverna Makedonija.“

Teške reči iza zatvorenih vrata

To su zvanične izjave, piše list dodajući da se u diplomatskim krugovima iza zatvorenih vrata u Prištini koriste mnogo teže riječi. Švicarski autor ocjenjuje da je uzrok svega toga jednostrana odluka Prištine da zabrani upotrebu dinara.

„Zapadni saveznici ne dovode u pitanje pravo Prištine da uvede euro kao svoju valutu. Kritizira se način provođenja te odluke. Kratki rokovi i oskudne informacije prouzročile su nepotrebne poteškoće za srpsko stanovništvo, a to opterećuje pregovore s Beogradom. Prištini se prije svega zamjera da te mjere nije unaprijed usaglasila SAD-om, Velikom Britanijom, Njemačkom, Francuskom i Italijom.“

Citira se i ocjena političkog analitičara Agona Maliqija: „ Kurtijevi samovoljni potezi izazivaju veliku frustraciju na Zapadu, naročito ako imaju utjecaja na sigurnosnu situaciju. Na kraju, KFOR plaća cijenu za to.“ 

Autor pritom objašnjava da ni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ne postupa konstruktivno, da čak izgovara prijetnje i kategorično odbija priznati nezavisnost Kosova. Potom se opisuje i napad srpske paravojne grupacije na kosovske policajce prošlog septembra u Banjskoj. 

„Kurti ima malo poverenja u posredničke napore Zapada, a nema uopšte poverenja u kontrahenta, Aleksandra Vučića. Zato pokušava da unilateralno stvori faktičko stanje. Tamo gde Srbija šikanira Kosovo, Kurti uvodi recipročne mere. Insistira na punoj suverenosti svoje zemlje, kao u slučaju odluke sa dinarom.“

Kurti pritom, kako navodi švajcarski list, nije prvi premijer Kosova koji samovoljno vuče poteze u sporu sa Srbijom – autor podsjeća na stoprocentnu carinu na robu iz Srbije koju je 2018. uveo Kurtijev prethodnik Ramuš Haradinaj. „Ali, (tada su) komunikacioni kanali sa važnim partnerima ostali neoštećeni“, podsjeća autor i ukazuje na to po čemu se Kurti razlikuje od svojih prethodnika: Kvinta na njega ima manji uticaj.

„Politički autizam“

„Dobronamjerni glasovi u tome vide dokaz za Kurtijev integritet. Premijer koji živi asketski, bio je za vrijeme rata u srpskom zatvoru kao politički zatvorenik. On takođe ne mora da se boji istrage za korupciju ili bilo kakvih preispitivanja. Pri tom se nagađa da su bivši premijeri, kao bivši komandanti OVK, bili spremni na ustupke, jer su postojale indicije da su bili umiješani u ratne zločine i korupciju.“

Politički posmatrači, kako se navodi u tekstu, uočavaju da je Kurti „principijelan do tvrdoglavosti“, ali mu ujedno i spočitavaju „nemogućnost da prizna političku realnost“. Čak se govori i o „političkom autizmu“ vlade. 

U tekstu se takođe podsjeća da je s ratom u Ukrajini i za Balkan nastao novi geopolitički kontekst i citira se bivši šef kosovske diplomatije Petrit Seljimi: „Zapad neizostavno želi da izbjegne dalju napetost, kako Srbija ne bi potpuno skliznula u ruski blok.“

Kurti je u predizbornoj kampanji prije tri godine imao reformistički program, piše „Noje cirher cajtung“ i ocjenjuje da u tom pogledu njegova vlada nema neke rezultate, pa je svađa sa Srbijom sve važnija: „Kurtijev konfrontativni stil popularan je među stanovništvom. Ironija je to da Kurti time preuzima strategiju svog arhineprijatelja Aleksandra Vučića. Predsjednik Srbije instrumentalizuje Kosovo kako bi skrenuo pažnju s lošeg stanja u Srbiji.“

„Strateški poraz kosovske spoljne politike“

Pri kraju članka – pitanje: da li je na pomolu zaokret u Kurtijevoj politici, jer je najavio da će priznati imovinska i zemljišna prava manastira Visoki Dečani, koja su odavno zagarantovana presudom kosovskog Ustavnog suda, ali nijedna kosovska vlada do sada nije htjela da je provede?

„Kurti nije krio da je popustio pod pritiskom. Rekao je da bi u suprotnom propustio šansu da njegova zemlja bude primljena u Savjet Evrope. Odmah poslije toga, dolio je ulje na vatru tako što je njegova vlada naredila da se na sjeveru pretežno naseljenom Srbima uklone ćirilične table s nazivima mjesta.“

„Ne vidim kod Kurtija promjenu mišljenja, a bila bi preko potrebna“, ocjenjuje za švajcarski list politički analitičar Ljuljzim Peci. U svjetlu toga da je Kosovo pod zapadnim sankcijama, a da „Vučić nekažnjeno zvecka oružjem“. Peci na kraju iznosi slijedeći stav: „Doživljavamo strateški poraz kosovske spoljne politike“.