Noćni život Berlina mamac za mlade iz cijelog svijeta
12. mart 2010
„Berghajn“, „Votergejt“ ili „Vikend“ - to su klubovi u Berlinu koji privlače mlade iz cijelog svijeta. Svakog vikenda 15.000 gostiju iz Milana, Madrida ili Atine stiže jeftinim letovima na dva gradska aerodroma, da bi potom odmah stali u red za ulazak u neki od svjetski poznatih klubova. Prema pisanju jednog britanskog lista, čak 10 od 100 najboljih klubova na svijetu nalazi se u Berlinu.
Berlinski zid pao u ritmu tehno muzike
„Berghajn“, bivša toplana u istočnom dijelu Berlina, postao je mit, priča Tobias Rap, novinar koji prati pop-kulturu u Špiglu. On je uspon Berlina ka klupskoj metropoli pratio od samog početka, a to je bilo prije 20 godina: „Od početka milenijuma grad je postajao sve internacionalniji. To je to što grad gura naprijed, to ga je promijenilo“.
Berlinski zid pao je u ritmu tehno muzike. Puštana je noću u zagušljivim ilegalnim klubovima. Tada su mladi otkrili anarhistički istočni Berlin. Počeli su da silaze u podrume, okupiraju tajanstvene zgrade – kao što je bila npr. gostinska zgrada vlade bivšeg NDR-a ili da zaposjedaju monstruozne ruine nekadašnjih fabrika.
Od andergraunda do pravljenja para
Par gajbi piva, prijatelji i žurka je mogla da počne. U Berlinu je spektakularnih lokacija bilo na pretek, kaže Tomas Andrecak, alijas „DJ Tanit“, jedan od pionira žurki tog vremena. On je jedan od onih koji su otkrili podrum bivše robne kuće i tamo otvorili čuveni tehno hram „Trezor“. „To je bila prava avantura. Odeš i ne znaš šta te očekuje. Kada smo pronašli ’Trezor’, tamo su bili stari plakati iz 60-ih godina koji su reklamirali putovanja za Rusiju. Sve je izgledalo kao da se decenijama ništa nije dešavalo“.
Ključna riječ tih godina bila je – ilegalno! Nikoga nije bilo briga za zakone, licence i slično… Međutim, ilegalno nije značilo i zabranjeno – više je to označavalo neku posebnu estetiku. U okupiranom prostoru isprobavane su nove ideje, stvorena simbioza umjetnosti, muzike, mode i dizajna. Nastala je andergraund avangarda 90-ih.
Krajem 90-ih prošlo je i to divlje, legendarno, „kul-trip“ vrijeme. S jedne strane jer su stare zgrade skupo prodate i time izgubile svoj šarm, a s druge, jer su odjeljenja za marketing velikih firmi shvatila da se sa kreativnim potencijalom onih koji organizuju klubove i onih koji u njih dolaze – mogu praviti pare.
Autori: Krištof Riter / Dijana Roščić
Odg. urednik: Svetozar Savić