Novi zakon o migrantima: prvo azil, a onda posao?
7. juni 2019
Daniš Mirza iz Pakistana u Njemačku je došao polovinom 2015. godine. Odmah je podnio zahtjev za azil. Naučio je njemački jezik i postao član jednog badminton kluba. Mirza je u Pakistanu stekao diplomu njegovatelja, što mu je pomoglo da u Njemačkoj stažira u jednom staračkom domu, a kasnije dobije i stalno radno mjesto. Nakon što je dvije godine proveo u struci, sada se želi dalje usavršavati u toj branši.
Njemački mediji su izvještavali o Mirzi jer je svoje probleme lično iznio i njemačkoj kancelarki Angeli Merkel koja je krajem aprila vodila dijalog sa građanima i Schwedtu. Tada je Merkelova najavila da će još u toku ove godine pokrenuti usvajanje zakona koji će biti posvećen azilu i stručnoj radnoj snazi iz inostranstva.
Njemački parlament Bundestag je danas (petak) uvojio paket zakona među kojima je i pooštreni zakon o prisilnom povratku izbjeglica. „Oni koji nemaju pravo boravka, moraju napustiti zemlju", rekao je pored ostalog njemački ministar unutrašnjih poslova Horst Seehofer (CSU) u debati koja je vođena u Bundestagu.
Novim zakonom je također moguće lakše privođenje osoba koje moraju napustiti zemlju jer nemaju pravo boravka u Njemačkoj. Takve osobe ubuduće će moći biti smještene u posebnim prostorijama u zatvorima, a termin kada će biti prisilno vraćene u zemlju porijekla predhodno neće biti saopšten.
Metoda mrkve i štapa
U setu usvojenih zakona je i zakon kojim se olakšava zapošljavanje strane stručne radne snage u Njemačkoj. Ovdje se ne radi samo o tražiocima azila u Njemačkoj nego i radnicima koji zahtjev za radnu vizu podnose u tzv. trećim zemljama.
Helen Schwenken stručnjak za pitanja migracija na Univerzitetu Osnabrück kaže da je set zakona kontradiktoran jer se „u jednom zakonu ljudima kaže: Želimo vas, a u drugim su postavljene visoke prepreke tako da skoro nikome nije moguće da dobije dozvolu daljeg obrazovanja i zapošljavanja."
Doduše i prije usvajanja seta zakona je postojala dozvola usavršavanja i nastavka obrazovanja. Naime, osobe kojima je odbijen zahtjev za azil, a koje su mogle dokazati da imaju mjesto za obuku, imaju pravo boravka u zemlji ali da za to moraju biti ispunjeni određeni uslovi.
Dozvolu za privremeni boravak na primjer će dobiti oni koji ne dolaze iz tzv. zemlje sigurnog porijekla, oni koji nisu kažnjavani i čiji identitet nije sakriven. Nakon toga postoje dobre šanse da takva osoba dobije dvogodišnji boravak i radnu dozvolu.
Da li prisilno vraćamo „pogrešne" osobe?
U Njemačkoj industrijskoj i trgovinskog komori (DIHK) smatraju da je u osnovi dobro to što se tražiocima azila nude bolje šanse na njemačkom tržištu rada. Krajem 2018. godine je skoro 400.000 izbjeglica , prije svega onih koje su u Njemačku došle 2015. godine, pronašlo mjestu za dalju obuku ili radno mjesto.
Constantin Bräunig iz DIHK-ove mreže „Poduzetnici integrišu izbjeglice“ kaže da bi novi zakoni u najmanju ruku mogli pomoći jednom dijelu izbjeglica da brže dođu do regularnog boravka. Ministar rada Hubertus Heil (SPD) je polovinom 2018. godine rekao „da ima osjećaj da pogrešni ljudi moraju napustiti Njemačku".
Advokati i insajderi navode da se u nekim slučajevima prisilno vraćaju dobro integrisani tražioci azila jednostavno zbog toga što ih je lakše pronaći nego tražioce azila kojim se gubi svaki trag.
U DIHK također navode da su čuli za slučajeve u kojim je policija dolazila po osobe na radno mjesto ako bi ih prisilno vratili u zemlju porijekla. „To su pojedinačni slučajevi, ali se često dešavaju", izjavio je za DW Constantin Bräunig. On kaže da su zabilježeni i slučajevi da su druge izbjeglice, nakon što su to vidjele, prestale dolaziti na posao.
Zakonske promjene nisu pojednostavile stvari
A tako nešto bi se moglo dogoditi i Danišu Mirzi. „Stopa priznavanje azilanata iz Pakistana nije posebno visoka", kaže Helen Schwenken, stručnjak za pitanja migracija na Univerzitetu Osnabrück. „Uslov za dobijanje dozvole za doškolovavanje prema novom zakonu on ispunjava najranije tri mjeseca nakon odbijanja zahtjeva za azil". Do tada se može nadati tzv. trpljenom boravku o kojem fleksibilno odlučuju Uredi za strance od slučaja do slučaja.
Schwenkenenova kaže da novi Zakon o useljavanju stranaca na osnovu kojeg se radnicima iz tzv. trećih zemalja ubuduće brže i lakše može dati neogranično pravo boravka, kako trenutno stvari stoje, neće pomoći Mirzi jer bez odgovarajuće diplome ne ispunjava uslove u staračkim domovima.
Mirza u razgovoru sa Merkelovom nije koristio paragrafe već zdravi ljudski razum: „Njemačka i društvo u Schwedtu su uložili i previše novca i angažmana u moju integraciju da bi me sada prisilno vratili."