Pokušava li Erdogan spasiti Tursku od sunovrata?

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan nije osoba sklona izvinjenjima. Umjesto toga on je poznat kao veliki retoričar, koji se ne libi da govori jasno i otvoreno. On radije svoje protivnike satjera u tjesnac ne želeći uopšte da se dovodi u situaciju da njemu neko to uradi i da se sam mora izvlačiti iz neprijatne situacije.

Tako je i protekle nedjelje, sa zategnutim izrazom lica, pričao iz kojih razloga je nekada podržavao Gülenov pokret. Većina ljudi u Turskoj ali i posmatrača situacije smatra da je ovo vjersko udruženje, koje tajno operiše, dirigovalo pokušajem vojnog puča u Turskoj sredinom jula.

"Dugo vremena nismo bili u stanju da prepoznamo da je ova grupa bila instrumenat u službi mračnijih ciljeva nego što smo ikada mogli i da pomislimo. Stoga Boga i naciju molim za oproštaj", rekao je Erdogan na prilično blag način, koji za njega inače nije karakterističan.

Najkasnije nakon pucanja saveza između Gülena i Erdoganove partije AKP početkom 2013, Erdogan i njegovi pobornici su se svakodnevno počeli žaliti i okretati protiv ovog turskog propovjednika.

Pokušaj puča pokazao mnoge slabosti

"To što je Erdogan tursku naciju zamolio za oproštaj, jasno pokazuje koliki je potres doživjelo političko uređenje i politički sistem u Turskoj", kaže Behlul Ozkan, profesor politologije i međunarodnih odnosa na Marmara-Univerzitetu u Istanbulu.

"Pokušaj puča pokazuje da su Erdogan i AKP slabiji nego što se pretpostavljalo. On je to i sam dobro osjetio na svojoj koži, kada je za dlaku izbjegao da plati životom", kaže Ozkan za DW. Nakon puča, dodaje ovaj politolog, poslani su signali koji bi mogli ukazivati na normalizaciju turske politike i "udaljavanje od autoritarnih tendencija, koje smo mogli vidjeti".

No, situacija u Turskoj se smiruje, mada jako sporo. Turske vlasti se oštro obračunavaju s protivnicima. Do sada je uhapšeno više od 26.000 osoba.

Saradnja vlade i opozicije

Nakon pokušaja puča pojavili su se i prvi znaci inače rijetko viđenog jedinstva između vladajuće AKP i opozicije. Predsjedavajući AKP, premijer Binali Yildirim se u više navrata sastajao sa vođama drugih partija.

25. jula je Erdogan i sam pozvao šefove drugih partija na sastanak, na koji su došli i predsjedavajući kemalističke Republikanske narodne partije (CHP) Kemal Kilicdaroglu kao i vođa desno-ekstremne Partije nacionalističkog pokreta (MHP) Devlet Bahceli.

Premijer Yildirim je protekle srijede izjavio da je vrijeme da dođe do povezivanja vlade i opozicije. "I to pokazuje da je u političkom vrhu zavladala atmosfera konsenzusa, kakve odavno nije bilo", kaže profesor Ozkan.

Pragmatički koraci

I član vladajuće AKP Harun Armagan uočava novu, pomirljivu notu među političkim vođama u Turskoj. "Pokušaj puča je ljudima jasno pokazao da je polarizovano društvo podesno za antidemokratske napade. Političke vođe i narod su shvatili da samo njihovo jedinstvo može ojačati sistem i zemlju kao cjelinu".

"Pokušaj puča su osujetili civili. Mnogi ljudi su platili životom. Sada se radi o tome da političke partije smanje svoje razlike i suprotnosti, da se ujedine i da zajednički odgovore na pokušaj puča", rekao je Armagan za DW.

i Profesor Ozkan je ubijeđen da je konsenzus u interesu kako Erdogana i njegove AKP tako i etabliranih opozicionih partija CHP i MHP i da takvo političko otvaranje opozicionim strankama donosi samo prednosti.

"Vođi MHP je potrebna Erdoganova podrška protiv disidenata u redovima sopstvene partije. A CHP već dugo priželjkuje povratak funkcionalnoj pravnoj državi", smatra Ozkan.

Kurdska partija nije pozvana na razgovore

Ali otopljavanje odnosa između AKP i opozicije ne odnosi se na kurdsku Demokratsku narodnu partiju (HDP). Ona nije dobila poziv na sastanak u Predsjedničku palatu. Ova lijevo orijentisana partija važi kao stranka sa nešto radikalnijim pozicijama.

"Isključivati HDP upravo nakon pokušaja puča nema smisla", kaže jedan portparol ove partije i dodaje: "To pokazuje da lekcija koja prostiče iz pokušaja prevrata još nije shvaćena".

Odnos između AKP i nekurdskih partija zasniva se na zajedničkom poimanju puča i neprijateljstvu prema Gülenovom pokretu. Da li je to dovoljna baza za saradnju je otvoreno pitanje. "Sve to bi mogao biti i samo privremeni fenomen", smatra Burak Kadercan, profesor politologije i političke strategije na Naval War College u Newportu, Rhode Island, USA.

"Ne bih rekao da postoji savezništvo među ovim partijama. Prije bih rekao da su pučem razlike zasjenjene. Opozicija momentalno nema previše osnova da se spori sa vladom", smatra Kadercan.

Erdoganova posljednja šansa

Još uvijek postoji mogućnost da novi konsenzus u Turskoj, nastao nakon pokušaja puča, donese pozitivan razvoj situacije. Ali to prije svega zavisi od Erdogana. "Za Erdogana bi to mogla biti posljednja šansa da spasi zemlju od sunovrata u ponor. On je to u stanju. On bi mogao ponovo ujediniti zemlju", kaže Kadercan u razgovoru za DW. "Ali teško je prognozirati da li će on iskoristiti tu šansu."