Nova runda svađe u Briselu: Kuda sa izbjeglicama?
23. septembar 2020
Evropska komisija ove srijede (23. septembar) iznosi prijedloge za reformu prava na azil i raspodjelu izbjeglica u okviru Evropske unije. Da li je to deža vi? Jer, Evropska komisija je već uzaludno predlagala rješenja 2015. i 2016. godine u jeku izbjegličke krize. Dogovora do danas nema.
U briselskim hodnicima kažu da je požar koji je progutao grozomorni izbjeglički kamp Morija na Lezbosu, te ostavio hiljade migranata u još većem očaju, dao novi zamajac debati oko zajedničke evropske politike.
pročitajte i: Muhammad sanja o slobodi
Jedno je jasno, i to je potvrdila i šefica Komisije Ursula fon der Lajen: Dablinski sistem treba zamijeniti nečim novim. Dablinska pravila su ionako faktički godinama van snage. Ona kažu da potražilac azila mora tražiti azil isključivo u onoj državi EU u koju je prvo stupio. A to su mahom mediteranske države Grčka, Italija, Malta, Španija, nešto manje Bugarska i Rumunija. Ali, niti su one bile spremne za milione došljaka, niti su ovi htjeli tu da traže azil.
Vjeruje se da prijedlog Brisela za novo rješenje neće uključivati odredbu prema kojoj bi sve članice EU bile obavezne da prihvate određeni broj izbjeglica ili potražilaca azila. Jer, zbog takve odredbe bi neke zemlje, poput Mađarske ili Poljske, sigurno blokirale cijeli dogovor.
Beč predvodi protivnike
Koliko je ovo mučno pitanje u okviru EU pokazuje rasprava o 12.000 migranata na Lezbosu. Njemačka će primiti dio, ukupno 1.500 ljudi, ali ne samo sa Lezbosa nego sa svih grčkih ostrva i to uglavnom porodice kojima Grci već priznaju da imaju pravo na zaštitu. Uz to će Njemačka primiti još 150 maloljetnika koji putuju bez pratnje.
pročitajte i: EU-kamp umjesto prijema izbjeglica
Francuska će primiti do 150 maloljetnika, a Holandija sto maloljetnika ili članova porodica. Ali, Vlada u Hagu te brojke želi da sravni sa kontigentom koji previđaju UN pa, osim njih, ne želi dodatne potražioce azila. Finska će odobriti ulazak u zemlju za tačno dvanaest maloljetnika.
Svi ostali ćute. Austrijski konzervartivni ministar unutrašnjih poslova Karl Nehamer kao da je govorio u ime većine država EU kada je rekao da je prijem ljudi iz Morije "potpuno pogrešan signal" i da se "ne smije popustiti pred nasilnim migrantima".
Misli se na indicije da su sami migranti zapalili kamp kako ne bi ostali u lošim uslovima već bili prebačeni na grčko kopno i, dalje, ka zapadnoj Evropi. Požara je bilo i u drugim kampovima. U pokušaju da osujeti te navodne namjere, Austrija je poslala 55 tona pomoći za izgradnju novog kampa na Lezbosu.
Ni građani nisu previše raspoloženi
Rijetko se uopšte širom EU raspravlja o ovom problemu. To se još najviše čini u Njemačkoj, gdje opozicione stranke uglavnom traže prijem više izbjeglica, a tokom vikenda je bilo i demonstracija gdje se to isto tražilo od zvaničnog Berlina. U Švedskoj je grupa naučnika pozvala Vladu da primi jedan broj ljudi, što Stokholm odbija.
Drugdje se o ovome i ne raspravlja. Mađarska, Poljska i Češka načelno odbijaju prijem ijedne izbjeglice iz Grčke ili Italije, uprkos presudama Evropskog suda.
Jedna studija Evropske komisije u februaru je pokazala da, na osnovu anketa i ishoda izbora, veliki broj građana EU bira stranke koje se protive ovakvom doseljavanju. Najviše ih je procentualno u Mađarskoj i Italiji (60 odsto), a najmanje u Portugaliji i Rumuniji (oko 20 odsto). Njemačka je sa 40 odsto negdje u sredini.
Potražioci azila stižu i kao "turisti"
Prema podacima evropske granične službe Fronteks, prošle godine je širom EU podnijeto 720.000 zahtjeva za azil, što je daleko više od 142.000 "iregularnih" ulazaka u EU, koliko su graničari izbrojali. Razlika u brojkama znači da mnogi potražioci azila ulaze neprimjećeno. Ili pak sa regularnom turističkom vizom. Jedna anketa je recimo pokazala da čak 40 odsto potražilaca azila u Njemačkoj stiže avionom.
pročitajte i: „Za dvije nedjelje će opet podmetnuti požar“
Najviše je zahtjeva za azil prošle godine podnijeto upravo u Njemačkoj (165.000), slijede Španija, Francuska i Grčka. Na ove četiri zemlje otpadaju dvije trećine svih zahtjeva za azil mada su, prema broju stanovika, najviše opterećene male ostrvske države Kipar i Malta. Nasuprot tome, u Mađarskoj je prošle godine podnijeto tek 500 zahtjeva za azil.
To kojim rutama migranti mahom dolaze i to gdje zapravo traže azil dobro pokazuje da se Dablinska pravila ne primjenjuju. Na to je ukazao i njemački ministar unutrašnjih poslova Horst Zehofer. Taj se bavarski konzervativac protivio prijemu ljudi sa grčkih ostrva, ali je morao da potpusti pred kancelarkom Angelom Merkel i većinom u Vladi.
Koalicija voljnih?
Evropski komesar za pitanje migracija Margaritis Šinas već je natuknuo u kojem pravcu bi mogla da ide nova konstrukcija evropske izbjegličke politike. Prvo, da se motivišu tranzitne zemlje poput Turske, Libije, Tunisa i Maroka da zadrže više migranata. Drugo, da se spoljne granice EU zatvore na moru i da se provjera da li neko ima pravo na azil obavlja na granicama. Treće, da se među članicama EU uvede "obavezna solidarnost" u izbjegličkoj politici.
Nejasno je šta bi bila ta "obavezna solidarnost", ali to svakako neće biti čvrste kvote za raspodjelu tražilaca azila. "Naučili smo lekciju da određene članice EU ne vjeruju u sistem azila. Ne žele da ponude zaštitu izbjeglicama", kaže Ketrin Vulard, generalna sekretarka "Evropskog izbjegličkog saveta" koji okuplja više od stotinu nevladinih organizacija iz čitave Evrope.
"To znači da mehanizam raspodjele (tražilaca azila) najprije mora da se zasniva na koaliciji voljnih", dodaje Vulard.
"Koalicija voljnih" - to znači da zemlje koje načelno hoće da prime potražioce azila, zbrinu ih i razmotre njihove slučajeve, moraju da se dogovore između sebe. Pitanje je, međutim, koliko će se takvih zemalja uopšte naći i da li će i ovaj pokušaj Evropske komisije propasti.