Nova godina u Srebrenici okupila „staru raju“
1. januar 2019
Srebrenica je gradić sa bogatim kulturno-istorijskim nasljeđem. To je bio glavni povod da u tek minuloj godini i Srebrenica bude jedan od kandidata za „Evropski glavni grad kulture 2024. godine".
Aplikacija je, nažalost, propala, možda zbog spleta okolnosti i prevelike ambicije, ali i narodna izreka kaže: „Od stare slave se ne živi". Bilo kako bilo, možda je i to jedan od razloga što po prvi put u gradu nije bilo organizovanog dočeka nove 2019. godine, čak ni onog kako neki kažu „sirotinjskog" na gradskom trgu uz kuvano vino i muziku.
Da sve ne bude tako pobrinula se grupa od pedesetak Srebreničana, mještana ili kako sebe vole nazvati „stare raje", različitih vjera i nacija, koji o svom trošku i organizaciji, zajednički dočekuju Novu godinu već nekoliko godina unazad. Jedan broj njih stalno živi u Srebrenici ili u drugim mjestima u BiH. Jedan broj ih je u tzv. dijaspori od Australije do Islanda. Neko je izračunao da je na svijetu manje država u kojoj nema neko iz Srebrenice, nego onih u kojima je na desetine ili stotine Srebreničana.
Na njihova druženja se dolazi po pravilu u paru, a čak bi se moglo reći da se Srebreničanke i češće druže. One koje su u Srebrenici ili tu češće dolaze, viđaju se često, a još kad pristigne dijaspora, onda Kika, Hanija, Goca, Mirela, Amira, Valentina, Svjetlana, Buca, Nermina, Indira, Nada, Azra, Samira, Fadila,... gotovo svakodnevno, po dva-tri sata piju kafu uz razgovore.
Sačuvati duh i dušu Srebrenice
Dan ranije, kao uvertira pred doček Nove godine, tačno u podne, okupljaju se svi na tradicionalnoj „čajanki" ispred u ratu devastiranog lovačkog doma, na malom uzvišenju odakle se gleda na centar Srebrenice.
Faruk Smajlović kojeg i supruga Mirela zove „Fake" je nezamjenljiv u logistici i tzv. tehničkoj pripremi druženja 'raje', jer on radi sve od pravljenja spiskova, pozivanja, postavljanja opreme, brige za razglas i muziku, i povrh svega aktivno svira bubnjeve u svom, ali i svim drugim bendovima kad to zatreba.
Pitamo ga kako je ušao u „mašinu“ u kojoj on najčešće i najviše radi poslove da bi svima drugima bilo lijepo. „Nakon prve organizacije manifestacije 'Kao nekad prije', koju smo počeli prije deset godina, pa nastavili ovim dočecima Nove godine, bilo je lako nastaviti i ništa nije teško kada je prava raja u pitanju. To je jedno prelijepo druženje. Ovo nas malo što je ostalo par dana u godini se okupljamo u Srebrenici i na taj način pokušamo sačuvati njen duh i dušu koju je imala i koja još uvijek živi u ovim našim druženjima. Želimo to prenijeti i na mlađe generacije koje se rađaju diljem svijeta, a da malo ili gotovo ništa ne znaju o gradu svojih korijena, gdje su živjeli njihovi roditelji, djedovi itd. Svake godine dolazi veliki broj ljudi iz dijaspore i ko jednom dođe obično se stalno vraća, mislim na ove mlađe koji su tamo odrasli ili rođeni“, kaže Smajlović.
Prijatelji s druge strane Drine
Prvi inicijator okupljanja bio je agilni profesor geografije, bivši fudbaler i trener, strastveni ribolovac Suljo Nalić. Iako sa suprugom i porodicom živi i radi u Beču, svaki slobodan trenutak provodi u rodnoj Srebrenici i na jezeru Perućac gdje ima vikendicu. Na pitanje otkud mu energija i tolika želja da Srebreničane okuplja i podstiče na druženje, on za DW kaže: „Premalo nas je ostalo da bismo se opet dijelili i udaljavali jedni od drugih. Vidim da u samoj Srebrenici nije sve sjajno, politika dijeli ljude, a moja želja uvijek je bila da se sa ljudima družim, i zato sam odabrao posao učitelja koji volim i radim. Uvidio sam da možemo da se uprkos svemu družimo, da ima želje za tim, a energije imam još iako sam 'rasitnio šestu banku' (ušao u šestu deceniju života, op. a.)."
Kad iz bečke metropole, kako kaže, dođe u tužnu Srebrenicu, to mu još više daje snage da učini koliko može da i u Srebrenici bude bolje. „Ipak je ovo grad mog rođenja, moje mladosti i ja se ovdje najkomotnije osjećam. Jedno veče sa mojom 'rajom' u Srebrenici meni je draže nego mjesec dana udobnog života u Beču“, kaže Suljo Nalić, omaleni, uvijek u pokretu i na šalu spreman Srebreničanin iz 'bečke škole', kako on za sebe voli reći.
Na konstataciju da ova druženja Srebreničana i prijatelja, osim što su oduvijek, kako se to popularno kaže „multietnička“, jer na njima su učesnici svih vjera, nacija pa i različitih generacija, postaju sve više i internacionalna, Suljo kaže: „Dobri ljudi se uvijek prepoznaju. Među njima nema nikakvih granica, vjerskih, nacionalnih, pa ni državne nam nisu problem. Dobri ljudi su svugdje dobro došli i meni je drago što su ovdje i naši prijatelji sa druge obale Drine, jer ja meni najdražu rijeku ne vidim kao granicu koja nas razdvaja, već spaja."
Srebreničani tradicionalno na svoja druženja pozivaju i prijatelje. Gosti dolaze sa raznih strana, a već nekoliko godina dosta gostiju dolazi iz Srbije. Dosad stalni Ana i Zlatan su ovog puta izostali zbog zdravstvenih problema, Dragan i Sanja rade, ali tu su Srbo i Mira Aleksić. Oni su došli iz Bajine Bašte, opštine u Srbiji koju od Srebrenice dijeli rijeka Drina i međudržavna granica njenom sredinom.
Žele jedni drugima kazati mnogo toga
Iz dijaspore su pored Sulje i Kike stigli Fadil iz Belgije, Mustafa, Mirsad i Svetlana iz Austrije, Samira i Šejla iz Amerike, Azra i Mustafa iz Holandije, Denis iz Njemačke. Ima tu još Srebreničana danas nastanjenih u Tuzli, Sarajevu, Kladnju, Čeliću, Vogošći, itd.
Druženje u srebreničkom Domu kulture potrajalo je do ranih jutarnjih sati. Još veselije poslije ponoći, jer Mustafa koji je posebno za ovu priliku došao sa austrijsko-njemačke granice prvog januara slavi i šezdeset i neki rođendan. Žive muzike nema, jer, kažu, uvijek je preglasna, a oni jedni drugima žele kazati mnogo toga, žele se o svemu i svačemu ispričati. Muziku zato 'Fake' pušta prema raspoloženju – red zabavne, pa narodne, malo sevdaha, zaigra se kolo, ali i bečki valcer. Ko želi sam zapjevati, a nije mali broj dobrih pjevača u Bosni, može i to.
Osim dočeka Nove godine, Srebreničani, u istom ili malo širem sastavu, ustalili su i niz druženja različitim povodom ili bez povoda. Već tradicionalna su avgustovska okupljanja dijaspore pod motom „K'o nekad' prije“, Pančićeva regata, pa sve do prednovogodišnje čajanke koja je ove godine održana po drugi put.