Normalizacija "trumpizma"
7. novembar 2018
Dvije godine nakon stupanja Donalda Trumpa na funkciju predsjednika više nema opravdanja poput: Niko nije mogao da tvrdi da predsjednik Trump puno priča, a malo radi. Niko nije mogao da kaže da će Kongres, koji kontrolišu republikanci i na čijem su čelu iskusni zakonodavci, voditi jedan novajlija u Bijeloj kući.
Niko nije mogao argumentovano tvrditi da težina, koju nosi predsjednička funkcija, ali i značaj američke administracije neće odvratiti Trumpa da djeluje impulsivno.
Sve ta opravdanja u prilog Trumpu, bila su problematična još 2016. godine. Danas, nakon što je svijet doživio prve dvije godine vladavine predsjednika Trumpa, ta opravdanja su potpuno neprihvatljiva. I to zato što je on za vrijeme ove kampanje bio otrovniji i zlobniji nego ikada ranije. A takav razvoj događaja teško je bio zamisliv prije dvije godine.
Demagog i huškač na vlasti
Demagog i huškač na vlasti, koji se nedavno proglasio i nacionalistom, stalno je podsticao strah od latino-američkih useljenika, Afroamerikanaca, muslimana i drugih manjina. Medije je prozvao „neprijateljem naroda", a demokrate koji se suprotstavljaju njegovoj politici nazvao je "neameričkim". Pri tome je primjenjivao retoriku, koja je bila obilježena lažima, teorijama zavjere, poluistinama i notornim lažima kao političkim oružjem, sa ciljem da obezvrijedi istinu i činjenice.
Trump je postupao i impulsivno. U više navrata ne samo da je odbijao da jasno osudi desničarske ekstremiste u Charlottesvilleu, već je pokrenuo brutalnu akciju protiv neregistrovanih imigranata i pokušao učiniti sve što je u njegovoj moći da spriječi različite grupe izbjeglica, azilanata i migranata da uđu u zemlju. Transatlantske odnose stavio je pod lupu, SAD isključio iz ključnih međunarodnih sporazuma i prigrlio autokrate.Uprkos svemu ovome, kako se Amerikanci i dalje ne mogu okrenuti protiv Trumpa i republikanaca?
Duboko podijeljena zemlja
Svako ko je putovao po ovoj zemlji i razgovarao sa Amerikancima posljednjih mjeseci, mogao je da osjeti da su Sjedinjene Države duboko podijeljene. Dok demokrati i tzv. "pokret otpora" bjesne zbog Trumpovog ponašanja, pristalice predsjednika i Republikanska partija su u istoj mjeri, makar to bilo pogrešno, podržavali predsjednika i uzrujavali se zbog neslaganja demokrata.
Zbog svih tih razloga, izbori za Kongres su se odvijali tako kako su se odvijali. Demokrati su postigli minimum glasova koji su im potrebni da bi vratili pod svoju kontrolu Predstavnički dom i obezbijedili jednu vrstu kontrole nad Trumpom. Istovremeno su republikanci pojačali svoju većinu u Senatu. Ovo je uobičajeni scenarij na izborima za Kongres.
Međutim, demokrate su izgubile utrku na Floridi i u Teksasu. Tamo su očekivali da njihovi kandidati osvoje mjesta guvernera i tako možda uđu i u utrku za većinu u Senatu. To se međutim nije desilo. Prognozirani „plavi talas" (talas demokrata) nije nastupio. S druge strane, Trump i njegove pristalice mogu sada da tvrde da je njihova taktika doprinijela da se "plavi val” ne zatalasa. Uprkos tome što je Demokratska stranka preuzela većinu u Predstavničkom domu, međuizbori ostavljaju izdiferenciranu sliku.
Dobra vijest za SAD i svijet je da će Trump konačno morati popustiti u nekim od svojih skandaloznih političkih poteza i da noćna mora i najgori scenario, po kojem republikanci preuzimaju oba Doma američkog parlmenta, nije nastupio. Odlična vijest sa američkih međuizbora je i da je u Kongres izabran rekordan broj žena, uključujući i prvu pripadnicu indijanskog porijekla i prve žene muslimanke, - sve iz Demokratske stranke.
Loša vijest za zemlju i svijet je da ovakav ishod američkih međuizbora signalizira i normalizaciju "trumpizma”, što će sigurno biti pažljivo registrovano kod raznih "mini-Trumpova" širom zemaljske kugle. Ishod ovih izbora na neki način još više boli od pobjede Donalda Trumpa prije dvije godine, zbog toga a i zato što, kao na primjer 2016. godine, sada ne možemo reći da ne znamo šta je "trumpizam”.