Njemačka izdala potjernicu za Jamila Hassanom

Radost na licu advokata Anwara Al-Bunnija očigledna je i danima nakon što je izdat nalog za hapšenje. On, još uvijek dirnut ovim uspjehom, koji vidi i kao vlastiti, govori: „Već sedam godina žrtve se nadaju da će se neko pobrinuti za to. Ali, do sada to niko nije uradio. Sada im je opet vraćena nada. Ne možete ni zamisliti koliko ovo znači za žrtve i sve Sirijce."

Žrtve – to su hiljade Sirijaca, koji su sjedili u Assadovim podrumima za mučenje. Već godinama se ime Hassana Jamila nalazi na listi sankcija u ministarstvima trgovine Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država. Ovaj moćni šef tajne službe ratnog zrakoplovstva se tereti da je odgovoran za mučenje više stotina ljudi u sirijskim zatvorima od 2011. godine - neki od njih su tamo i umrli.

Al-Bunni je Jamila Hassana sreo dva puta i odmah je imao utisak da on „spada u one ljude koji vjeruju da se pobjeđuje samo sa moći, oružjem i uništavanjem". Poslije kratkog oklijevanja opisao ga je i sljedećim riječima: „Ne mogu ga čak ni nazvati čovjekom, zaista – ne". Jer, Al-Bunni poznaje Hassanove žrtve. Ovaj istaknuti sirijski advokat branio je žrtve sirijskog sistema, javno osuđuje mučenje i zalaže se za ljudska prava. Zbog svega toga – morao je provesti pet godina u zatvoru.

Međunarodna zajednica nedjelotvorna

Kada je Al-Bunni došao u Njemačku, ponovo se sreo sa preživjelim žrtvama režima mučenja u Siriji. Tada je uradio ono što svaki advokat za ljudska prava inače radi. Sakupio je izjave svjedoka, dokaze, te ohrabrio i savjetovao žrtve – sve to s ciljem da bi jednog dana neko mogao provesti uspješnu istragu.

Na Međunarodni krivični sud on nije mogao računati. Sirija nije zemlja potpisnica ugovora i zbog toga ovaj sud nije nadležan. Nada bi jedino moglo biti Vijeće sigurnosti UN koje bi, obzirom da je upoznato sa svim zločinima sirijskog režima, moglo ovlastiti Međunarodni krivični sud. Samo još da nema prava na veto, koje u ovom Vijeću ima Rusija. Bivša glavna tužiteljica Međunarodnog krivičnog suda Carla del Ponte u razgovoru za Deutschlandfunk ove sedmice je također naglasila: „Oni apsolutno nisu ništa uradili. Mi čak imamo i posebne izvještaje komisije, koji su zapravo bili optužnice. Zločin nad Jezidima – to je bio genocid, i to je i dalje genocid. Imamo tzv. Caesar izvještaj o mučenjima u zatvorima. To smo sve uradili, ali ništa se nije desilo. Zašto? Ne postoji politička volja".

Zato advokati koji se zalažu za ljudska prava moraju naći neki drugi zakonski način. Drugi način bi mogle biti tužbe na osnovu principa „univerzalne jurisdikcije". Genocid, ratni zločini i zločini protiv čovječnosti mogu se onda svuda kazniti – bez obzira na mjesto gdje se zločini dogode ili koje su nacionalnosti žrtve ili počinitelj. U Njemačkoj je ovaj princip 2002. godine uvršten u Völkerstrafgesetzbuch, odnosno u Zakon o zločinima protiv međunarodnog prava.

Advokati za ljudska prava iz Evropskog centra za ustavna i ljudska prava (ECCHR) zajedno sa Anwar Al-Bunnijem koriste upravo ovaj propis u Njemačkoj, državi koja jedina prihvata tužbe na ovoj osnovi.

Njemačko pravosuđe na vrhu

Sjedište organizacije ECCHR je u Berlinu u Kreuzbergu i uposlenici ove organizacije već deset godina stupaju u kontakte sa advokatima za ljudska prava, advokatima međunarodnog prava, kao i sa žrtvama nasilja širom svijeta. Pored toga, oni rade i sa tzv. Caesar grupom: to je šifrirano ime bivšeg sirijskog vojnog fotografa, koji je prokrijumčario više od 50.000 fotografija u inostranstvo. Njegov zadatak od 2011. je bio da fotografiše leševe u sirijskim zatvorima. Te užasne fotografije sada su važni dokazi za sistematsko nasilje u Assadovim tamnicama.

I Patrick Kroker, koji je kao advokat radio na pripremi sirijske kaznene prijave, jako je zadovoljan zbog naloga za hapšenje. „Time je vrhovni državni tužitelj jasno stavio do znanja da je istraživao sistem i da je skupio dovoljno dokaza za izdavanje naloga za hapšenje", govori on. Od 2011. godine vrhovni državni tužitelj istražuje kršenja ljudskih prava protiv Sirije.

Njemačka u tome igra pionirsku ulogu - zahvaljujući i teškom radu ECCHR-a. U proteklim godinama ova organizacija je izdala  četiri kaznene prijave – tri sa sirijskim advokatima Mazen Darwish i Anwar al-Bunni, i jednu sa grupom Caesar – prema vrhovnom državnom tužitelju. S druge strane, i državno tužiteljstvo ima vlastite dokaze. To je princip inteligencije jata. Tako polako jedan po jedan kamenčić mozaika dolaze skupa i na kraju prave zajedničku sliku - odnosno čvrste dokaze.

Evropske zemlje se trebaju probuditi

Kada je prošlog petka Spiegel Online izvještavao o nalogu za hapšenje, advokati u ECCHR-u su bili iznenađeni. Pitali su se, zašto je informacija o nalogu „procurila u javnost"? I zašto je objavljeno ime Jamala Hassana? Većina zna da se radi o visokorangiranoj osobi. Patrick Kroker može samo špekulisati: „Vjerujem da su sada mnogi ljudi čuli signal, da ovako ne može dalje da se nastavi cijelu vječnost, nego da postoje ozbiljni napori – baš kao što je ovaj nalog za hapšenje". Baš kao Kroker, tako se i Al-Bunni nada da će ovaj signal probuditi i druge evropske zemlje. Zbog toga Al-Bunni zahtijeva istraživanja u svim evropskim zemaljama: "Veoma je važno da se dokaže da pravo neće biti kotrolisano od strane politike. To je važno za nas i za čitav svijet."

U Siriji, vjeruje on, ljudi su već shvatili ovaj signal. Ostatak svijeta nije ravnodušan na sistematsko mučenje u tamnicama Sirije.

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android