Njemačka useljenička zemlja iz nevolje

„Prvo je bila zelena, a sada plava. Osim kada je riječ o promjeni boje čini se da nastojanja da se u Njemačku dovedu pametne glave iz cijelog svijeta u posljednjih 13 godina nisu daleko odmakla. 1. avgusta Njemačka useljenička politika može istodobno proslaviti dva jubileja. 1. avgusta 2000. godine uvedena je tzv. zelena karta. Bio je to vrhunac New Economy, a u privredi su se žalili na nedostatak kompjuterskih stručnjaka. Skoro tridesetogodišnja politika izolovanja bila je okončana uvođenjem Green carda. No ekonomski boom je ubrzo prošao, Green card je već dugo istorija, njeni prvi primjerci su danas postavljeni u muzeju.

Prije godinu dana bio je novi početak. Ponovo je uvedena karta za visokokvalificirane,  ovaj put u plavoj boji. Ponovo je privreda, koja je očajno tragala za inženjerima, izvršila ogroman pritisak. No godinu dana kasnije se pokazalo da je veliki priliv stručne radne snage izostao“, piše Die Welt.

List se pita koji su razlozi za to. „Ekesperti za pitanja integracije kažu: Useljenička zemlja Njemačka treba bolji marketing. Eksperti navode da su zakoni dobri, ali da oni moraju biti provedeni u praksi. U inozemstvo još uvijek nije stigla poruka da su useljenici u Njemačku dobro došli. To ne treba čuditi. Prije 40 godina Njemačka je u vrijeme naftne krize proklamirala politiku po kojoj 'gastarbeiteri' više nisu poželjni i više nisu potrebni. 'Njemačka nije useljenička zemlja', govorilo se tada. Stoga ne treba čuditi da kompjuterski stručnjaci iz Indije i danas rado traže posao u drugim zemljama.“ List stoga zaključuje da u tom smislu Njemačka mora još puno toga promijeniti. „Nije dovoljno samo donositi zakone – mora se promijeniti i mentaltet“, navodi Die Welt.

Strah od vlastitog naroda

Sueddeutsche Zeitung (SZ) piše o protestima u Turskoj: „Turski studenti koji demonstriraju na Taksim trgu moraju računati sa tim da u novoj školskoj godini više neće dobiti stipendiju. Ljubitelji nogometa mogu dobiti ulaznice za praćenje svog omiljenog tima samo ako osiguraju da na tribinama neće uzvikivati parole protiv Erdogana. Arhitekti, koji su se založili za spašavanje parka Gezi u Istanbulu, više ne bi trebali imati riječ kada se govori o javnoj gradnji. Šta se zapravo dešava sa Turskom? Vlada u Ankari se ponaša kao preplašena mačka koja je jednom bila pretučena i sada strahuje od svih“, piše SZ. „Vrijeme je da se Ankara prisjeti starih vrlina. Erdogan se nekoć kretao u smjeru Europe. Sada je njegov zamjenik Buelent Arinc najavio novi paket reformi. Pojedinosti još nisu saopćene. No vlada mora prestati sa skrivanjima i odvažiti se na demokratski iskorak, a onda neće morati strahovati od naroda.“

Autorica: Zorica Ilić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić