Radnici iz BiH grade aerodrom u Münchenu
6. april 2015Svako bi se iznenadio kada bi tokom posjete novoizgrađenom objektu Međunarodnog aerodroma u Münchenu čuo kako jedan dio radnika u međusobnoj komunikaciji govori bosanski jezik. No, oni su tek dio velikog tima, angažovanog na izgradnji ovog kompleksnog zdanja, koje ima za cilj da na godišnjem nivou proširi kapacitet aerodroma za 11 miliona putnika. Ovdje prisutni stručnjaci i radnici iz BiH uposlenici su sarajevske firme MMC d.o.o., koja, pored Sarajeva, posjeduje svoje ogranke u Münchenu i Ljubljani. „Firma MMC izvodi instalaterske radove grijanja, hladenja i sistema ventilacije.
Mi smo osam godina na njemačkom tržištu i do sada smo radili na objektima ADAC-a u Münchenu, RLT televizije u Kölnu, sjedištu Audija, Sky Towera u Münchenu i brojnim drugim na kojima smo stekli dobre reference i na osnovu kojih smo dobili i ovaj kompleksni zadatak“, ističe Nedžad Islamagić, koordinator na gradilištu u Münchenu.
Ogorčeni situacijom i nedostatkom perspektive u BiH
I sam Nedžad Islamagić je prije nešto više od godinu dana iz BiH došao u München. On je, nakon višegodišnjeg menadžerskog iskustva u mikrokreditnom sektoru, a kasnije i poduzetničkog projekta u turističkoj branši, kako kaže, digao ruke od BiH i zahvaljujući porodičnim vezama došao u Njemačku.
„Zadovoljan sam uslovima na poslu i primanjima. Cilj mi je da dovedem i ostatak porodice u München“, kaže on. Krajem januara ove godine se ovom timu priključio i mladi inženjer mašinstva Ensad Omerbegović.
„U oktobru prošle godine sam diplomirao na Odsjeku energetike Mašinskog fakulteta u Sarajevu. Na birou sam bio mjesec i po. Igrom slučaja sam, zahvaljujući poznanicima, uspio doći do ovog posla. Ja sam očekivao da ću raditi u BiH, ali znate kako to ide kod nas, ako vam je otac inženjer u nekoj firmi, to znači da će te i vi raditi u istoj firmi. Tako to ide“, kaže on.
Isto mišljenje ima i Ferid Pajkić iz Ključa, koji je na Univerzitetu u Bihaću stekao zvanje inženjera mašinstva. On je pak, nakon okončanja studija, a ne mogavši naći posao u struci, radio u mikrokeditnom sektoru, a potom je četiri godine bio bez posla.
„Prijavljivao sam se na brojne konkurse, ali uzalud. Ja nisam imao tetka ili kuma na političkim pozicijama da mi pomogne da nađem posao, a zahvaljujući prijateljima sam došao do ovog angažmana. Nije mi bilo teško krenuti, jer je u zemlji bez perspektive teško živjeti i čovjek mora krenuti, da tako kažem, za životom“, ističe Pajkić.
Žele ostati u Njemačkoj
Svi oni su u Njemačku došli zahvaljujući detašmanu, odnosno, činjenici da firma koja ih je angažovala, iako joj je sjedište u Sarajevu, ima svoj ogranak u Njemačkoj. Zadovoljni su zbog toga što im se ukazala prilika da, kako reče Ferid Pajkić, mogu živjeti od svog rada.
Ensadu nije bilo jednostavno otići od kuće. Nedostaje mu porodica, ali mu, kaže, uz dobro društvo na gradilištu i susretljive kolege, sve to puno lakše pada. Njemu, kao mladom stručnjaku, ne smeta ni to što je angažovan kao predradnik, jer je, kako ističe, svjestan da ću u budućem periodu, kada okonča probni rad i proceduru oko nostrifikacije diplome, dobiti šansu da radi svoj posao.
„Njemački sam učio u osnovnoj i srednjoj školi i sada ga usavršavam. Trenutno radim kao monter i to je najbolji put da prođem kroz sve radne procese. Ima dosta stvari sa kojima se do sada nisam susretao, ali mi je i dosta toga već poznato“, kaže Omerbegović.
U aprilu stižu i novi radnici iz BiH
„Mi ovdje trenutno instaliramo 7-8 različitih sistema grijanja, ventilacije i hlađenja. To je kompleksan poduhvat. Biće tu i prostorije za aklimatizaciju putnika iz bliskoistočnih i afričkih zemalja. U aprilu će nam se pridružiti i novih pet radnika-montera iz BiH“, naglašava Islamagić.
Ukoliko se posao ovog preduzeća, čiji vlasnik i direktor je Nihad Islamagić, bude razvijao i napredovao kao do sada, to će ujedno biti i prilika za brojne druge, prije svega radnike, ali i stručnjake iz BiH, da dođu u ovu zapadnoevropsku zemlju i dobiju priliku da za svoj rad budu adekvatno plaćeni, što u BiH, kako kažu, nije slučaj.
Plan ove firme je da se stručni kadar zadrži u Njemačkoj, a da bh. radnici i dalje dolaze da rade u okviru devetomjesečnog godišnjeg angažmana, koliko to propisuje zakon definisan međudržavnim ugovorom. Jer, kako kaže Islamagić, postoji prostor za povećanje broja radnika, uglavnom montera, tako da će još radnika iz BiH dobiti šansu da radi u okviru narednih projekata ovog preduzeća.