Njemačka spoljna politika: i 2025. u režimu krize

Najveći izazov je Donald Tramp. Budući predsjednik SAD mogao bi da sruši mnogo toga što je bilo važno dosadašnjoj koaliciji u Berlinu pod vođstvom kancelara Olafa Šolca (SPD).

„Sada je jasno da više ne važi stara formula, prema kojoj možemo da se oslonimo na SAD po pitanju naše bezbjednosti", izjavio je Torsten Bener, direktor Globalnog instituta za javnu politiku u Berlinu, za DW.

„Tramp nije bio izuzetak od pravila, već nova norma, a četiri godine pod Bajdenombile su posljednji trzaji starog transatlantizma.“ Njemačka mora da se pripremi za svijet, u kojem će „mnogo više sama doprinositi svojoj sigurnosti u Evropi, i to u situaciji kada na evropskom kontinentu imamo rat“.

Evropa da plaća, a SAD da šalju oružje za Ukrajinu

Promjene bi mogle biti posebno primjetne u ratu u Ukrajini. Donald Tramp je nedavno ponovo izjavio da će „sigurno“ smanjiti podršku Ukrajini i zatražio je „hitno primirje“.

Šta to znači za Njemačku? Ministarka spoljnih poslova Analena Berbok (Zeleni) iznijela je jasne stavove na Berlinskom forumu spoljne politike sredinom novembra: „Njemačka stoji uz Ukrajinu bez obzira na rezultat izbora u SAD. Ne može biti mirovnih pregovora bez Ukrajinaca.“ Ovo je bila reakcija na Trampove naznake da bi mogao da postigne dogovor sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom o završetku rata u Ukrajini.

Torsten Bener predlaže: „Moramo ponuditi Trampovoj administraciji dogovor. To bi moglo izgledati ovako: Mi plaćamo za to da oni i dalje isporučuju vojnu opremu Ukrajini.“ 

Jer, Evropljani vojno ne mogu da nadoknade ono što su SAD pružale Ukrajini, ali finansijski mogu, smatra Bener, Njemačka mora da troši više novca, što je u uslovima napetog budžeta moguće samo uz nova zaduženja.

Njemačka i Evropa samo „posmatrači“ na Bliskom istoku

Drugo veliko spoljnopolitičko pitanje je Bliski istok. Pad sirijskog predsjednika Bašara el Asada početkom decembra, nakon akcija različitih pobunjeničkih grupa, dodatno je zakomplikovao situaciju. Radost zbog svrgavanja sa vlasti režima, kojeg su podržavali Rusija i Iran, miješa se sa zabrinutošću da bi islamisti mogli preuzeti kontrolu u Siriji i izazvati nove talase izbjeglica ka Evropi. Ali, prevrat u Siriji je samo najnoviji važan događaj u regionu.

Poslije terorističkog napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. i izraelskih napada na pojas Gaze i Hezbolah na jugu Libana, njemačka vlada pokušala je da balansira. S jedne strane, za nju je bezbjednost Izraela dio njemačkog „državnog rezona“. S druge strane, tokom svojih brojnih posjeta regionu, ministarka Analena Berbok zalagala se i za prava Palestinaca i deeskalaciju.

„Balans nije bio savršen, ali bi bilo teško postupiti drugačije nego što je to do sada učinjeno“, kaže Hans-Jakob Šindler, stručnjak za Bliski istok iz organizacije Counter Extremism Project, za DW. 

Poslije mnogo godina angažovanja, cijela EU se u međuvremenu znatno povukla iz bliskoistočnog konflikta. Poslije 7. oktobra 2023. EU, uključujući Njemačku, „više nije imala značajnu ulogu u donošenju odluka“, rekao je Šindler.

„To je zaista bio američko-izraelski dijalog, a Evropljani su uglavnom bili posmatrači, koji su sa strane davali komentare. 

Kod budućeg američkog predsjednika Trampa postavlja se pitanje „kako će, s jedne strane, spojiti svoju veoma proizraelsku poziciju sa ciljem okončanja sukoba”. Ali jedno je za Šindlera izvjesno: „Neće se razviti jača njemačka ili evropska pozicija, koja će na bilo koji način uticati na ovaj sukob. Eventualno, u budućoj rekonstrukciji pojasa Gaze i južnog Libana, „naravno, može se ponovo pokušati pojačati evropska uloga aktivnim uključivanjem“.

Kina odbija „lekcije“ iz Njemačke

Naravno, za spoljnu politiku posljednjih godina prvenstveno je odgovorna ministarka spoljnih poslova: Analena Berbok iz Zelenih. Pre svega je željela da se rukovodi vrijednostima. I sa važnim trgovinskim partnerima kao što je Kina, otvoreno je razgovarala o kršenju ljudskih prava. Ovo joj je donijelo optužbe na konferenciji za novinare sa tadašnjim kineskim ministrom spoljnih poslova Ćin Gangom 2023., koji je tada rekao: „Ono što Kini najmanje treba je učitelj sa Zapada“.

Torsten Bener iz Globalnog instituta za javnu politiku smatra da je teško sprovesti spoljnu politiku orijentisanu na vrijednosti. „Naravno da je dobro imati ambiciozan cilj, kako ne biste lako upali u previše prljave realno-političke kompromise. Ali, mislim da u nekom sljedećem koalicionom sporazumu gospođa Berbok ovaj cilj spoljne politike zasnovane na vrijednostima možda više ne bi postavila na isti način“.

Nijemci ne žele vodeću ulogu

Najpopularnija partija u anketama je CDU/CSU sa svojim kandidatom za kancelara Fridrihom Mercom. Ipak, Hening Hof iz Njemačkog društva za spoljnu politiku smatra da se pod njegovom vladom spoljna politika ne bi značajno promijenila: 

„Ako pogledate šta CDU/CSU planiraju na planu spoljne politike, razlike nisu naročito velike. To pokazuje veliki konsenzus koji zapravo imamo o spoljnopolitičkim pitanjima u Njemačkoj. To je takođe stabilizujući faktor u ovim vremenima krize".

U njemačkoj politici u međuvremenu postoji širok konsenzus da Njemačka mora da igra aktivniju ulogu u spoljnoj i bezbjednosnoj politici.

Međutim, stanovništvo očigledno misli drugačije. U istraživanju, koje je naručila Fondacija Korber ubrzo nakon američkih izbora i raspada berlinske koalicije, 73 odsto ispitanih reklo je da bi Njemačka trebalo više da ulaže u evropsku bezbjednost. Ali 58 odsto je bilo protiv toga da Njemačka preuzme vodeću ulogu Zapada, ako se SAD povuku na međunarodnom planu.

Što se tiče NATO, u drugom istraživanju YouGov od sredine novembra, samo 33 odsto je reklo da Njemačka treba više da učestvuje u rukovođenju NATO-om. Za podjednako jaku ulogu bilo je 41 odsto, za slabiju čak 16.

Izgleda da će nova njemačka vlada, bez obzira na to ko je predvodi, teško ubijediti građane da prihvate veću odgovornost Njemačke na spoljno-političkom planu.

Pratite nas i na Facebooku, na X-u, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu