"Njemačka nije Mađarska"
11. septembar 2015Sirijci, Iračani, Afganistanci i Pakistanci neprestano pristižu u Minhen, u grad koji ih sve spremno dočekuje. Prava mašinerija bavarske efikasnosti - uporedo teku pripreme za doček šest miliona posjetitelja, koliko ih se očekuje na predstojećem Oktoberfestu sljedeće sedmice (19.9. - 4.10) - dok vozovi s izbjeglicama i dalje dolaze na glavni minhenski kolodvor. Odmah po dolasku, izbjeglice prelaze u drugi voz, koji ih dalje odvozi do najbližeg prihvatnog centra.
Najbliži prihvatni i transfer centar je u jednoj velikoj željezničkoj hali, koja više nije u upotrebi, te je, uz dolazak prvih izbjeglica i uz pristanak Njemačkih željeznica (Deutsche Bahn) pretvorena u prihvatilište za izbjeglice. Kako prenose novine Süddeutsche Zeitung, jedan telefonski poziv minhenskog gradonačelnika Christiana Reitera bio je dovoljan da gradske pivnice osiguraju klupe i opreme prihvatilište.
"Kakva je policija ovdje?"
Jamel, dobrovoljac - prevoditelj, stoji Ispred centra. Na njegovom prsluku jasno stoji da govori arapski i kurdski jezik. Jamel kaže da ovaj neočekivani kraći put od glavnog kolodvora do prihvatnog transfer centra zbuni i iznervira izbjeglice. Mnogi su, kaže on, već traumatizirani nakon što su ih mađarski i bugarski policaji maltretirali, a onda se, umjesto očekivanih dočeka dobrih ljudi u Minhenu, za koje su već čuli, prvo susretnu s uniformiranim osobama, u koje, zbog loših iskustava, teško mogu imati povjerenje.
"Uplašeni su, misle da je Njemačka poput Mađarske", kaže Jamel za DW. "Misle da će ih policija tući, povrijediti. Stalno nas pitaju kakva je policija ovdje? Moramo ih uvjeravati da njemačka policija nije takva. Od jednog od izbjeglica sam čuo da im je jedan bugarski policajac tražio po 2.000 dolara po osobi da ih kamionom odveze od turske granice do Sofije".
Jamel dodaje da mu je problem objasniti mnogim izbjeglicama da su sada slobodni. "Neprestano pitaju da li su u pritvoru? Mi im kažemo: 'Ne, možete ići kad hoćete' ".
Volontiranje
Nema više masovnih dočeka izbjeglica, kao što je bilo do nedavno, pretprošli vikend, kada su na minhenski glavni kolodvor iz Budimpešte počeli stizati vozovi sa oko 20.000 ljudi. Očekivanja da će u ponedjeljak nakon tog vikenda stići još 10.000 izbjeglica pokazala su se netačnim, budući da ih je doputovalo tek 4.400. U utorak je broj novopristiglih izbjeglica dodatno opao, odnosno doputovalo ih je samo 1.340. "I 1.340 ljudi je velik broj u poređenju sa 'normalnim' vremenima", kaže glasnogovornica Vlade Gornje Bavarske i dodaje da je situacija pod kontrolom.
Situacija bi mogla biti dosta teža bez neumornih volontera - građana Minhena koji su svako jutro dolazili na kolodvor da vide kako mogu pomoći, no ljeto se bliži kraju i mnogi se moraju vratiti obavezama na poslu ili fakultetu.
Šta sada?
Hitne mjere se čine jednostavnijim od dugoročnih rješenja, a Njemačka i nije uvijek imala baš primjerne rezultate u integraciji manjina. Zapravo, neki volonteri u Minhenu i nisu razmišljali o organizovanom odgovoru države na krizu, iako strani mediji hvale napore ili upućuju čestitke Angeli Merkel što se uhvatila u koštac sa ovim problemom.
"Ponekad se čini da ova kultura dobrodošlice prestaje kod ovog staklenog zida (na dolaznom peronu)", kaže Colin Turner, glasnogovornik mreže volontera na minhenskom kolodvoru. "Naravno, postoje posebna pravila za sirijske izbjeglice, ali zašto ista pravila ne bi važila i za one koji bježe od 'Islamske države' u Iraku? Smatram da komunikacija nije dobra i iskrena, jer javnost, posebno oni koji žele doći i pomoći, vjeruju da će svim ljudima biti pružena jednaka pomoć".
Turner dodaje da Njemačka još uvijek ima različita pravila za različite ljude iz različitih zemalja. Niko ne zna da li će ljudima, koje su s dobrodošlicom dočekani na minhenskom kolodvoru, biti odobren azil i na koliko dugo, ili će biti prisilno vraćeni. "Na primjer, izbjeglica iz Eritreje, koji je dočekan s istom dobrodošlicom, ima drukčiji tretman nego neko iz Sirije", kaže on. "Ipak mislim da je simbolika odgovora građana jasna - sistem mora biti promijenjen. 'Tvrđava' Europa još uvijek je tu, ljudi se još uvijek dave, izbegličke rute su još uvijek opasne sve do austrijske granice. Ljudi se probijaju ilegalno, da bi se njihov status poslije legalizirao".
U međuvremenu, Stephen Dünnwald iz Bavarskog vijeća za izbjeglice, je zabrinut novim planom njemačke vlade, kojim je predviđeno novo budžetsko izdvajanje od šest milijardi eura za pomoć izbjeglicama. "Naša kvota za odobravanje azila iznosi oko 50 posto, što znači da bi oko 50 posto izbjeglica moglo ostati ovdje. Moguće je da i pola od preostalih 50 posto ostanu, što znači, da ako ove godine u Njemačku uđe 800.000 izbjeglica, moglo bi ih ostati 600.000, što bi bio nagli porast stanovništva. To je 600.000 ljudi koje treba naučiti njemački jezik, kojima su potrebni poslovi, mjesta na univerzitetima, sportski tereni... Šest milijardi eura u tom slučaju se ne čini dovoljnim".