Njemačka i Kina – problematični odnosi nakon 50 godina

Koja zemlja je glavni trgovinski partner Njemačke? Kina, već poslednjih šest godina. Iz koje zemlje na njemačke fakultete dolazi najveći broj stranih studenata? Iz Kine. U poslednjem semestru ih je došlo tačno 43.629. Sa kojom zemljom je Njemačka svoje odnose podigla na nivo „sveobuhvatnog strateškog partnertstva“? Sa Kinom. Na stranici njemačkog Ministarstva spoljnih poslova govori se „velikoj raznolikosti i intenzivnosti" u njemačko-kineskim odnosima. Ali stoji i to da je Kina Njemačkoj ne samo partner i konkurent, već i „sistemski rival".

Ništa od svega toga se nije moglo naslutiti 11. oktobra 1972. godine, kada su tadašnji njemački ministar spoljnih poslova Valter Šel i njegov kineski kolega Či Pengfej u Pekingu razmijenili dokumenta o međusobnom diplomatskom priznanju. Narodna Republika Kina tada nije bila ekonomska supersila, kao danas. Prije pola vijeka bila je izrazito siromašna zemlja u razvoju, godinama paralizovana zbog Kulturne revolucije koju je vodio ostarjeli Mao Cedung, koji je u jednom krilu bivše carske palate odavno bio izgubio kontakt sa stanovništvom. 

O „spoljnoj politici zasnovanoj na vrijednostima“ tada nije bilo govora. Bilo je to doba Hladnog rata. Njemačka i Evropa su bile podijeljene. SAD i Sovjetski Savez nepomirljivo su stajali na suprotnim stranama. Slijedeći logiku „neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj", tadašnji američki predsjednik Ričard Nikson posjetio je Peking u februaru 1972. godine. Kina je prethodno zaoštrila odnose sa svojom komunističkom sestrinskom zemljom, Sovjetskim Savezom. Niksonova istorijska posjeta označila je trku za Peking. Njemačka je otpočetka bila na čelu. 

Duizburg na Putu svile

Pola vijeka kasnije „raznolikost i intenzivnost“ u odnosima se vide na primjeru više od stotinu partnerstava između njemačkih i kineskih gradova. Na primjer između Duizburga i Vuhana, gradova koji se po veličini razlikuju koliko i Njemačka i Kina. Duizburg je grad sa jedva pola miliona stanovnika, u Vuhanu živi preko osam miliona ljudi. Duizburg je svojevremeno otvorio i svoju kancelariju za Kinu, kako bi se odnosi dalje intenzivirali. Pritom su odnosi već bili bliski.

Zoološki vrt u Duizburgu nije samo ponosan na svoje crvene pande, već posebno na kineski vrt sa vodenim paviljonom, lučnim mostom i statuama lavova, što je sve poklon bratskog Vuhana. Univerzitet Duizburg-Esen njeguje saradnju sa kineskim partnerima.

Ali prije svega, Duizburg je postao čvorište novog Puta svile. Nedjeljno tu dolazi 60 teretnih vozova iz Kine. Kada je 2014. godine prvi voz sa dalekog istoka stigao na stanicu u Duizburgu, ukrašen vijencima, na peronu je stajao kineski predsjednik i šef partije Si Đinping. Pored njega je bio tadašnji njemački ministar spoljnih poslova Zigmar Gabrijel. To su slike iz nekih prošlih vremena.

Zaokret političkog vjetra

Politički vjetar se okrenuo i postao je mnogo grublji. Nekada je veliki broj delegacija sa obje strane neprestano dolazio i odlazio u Njemačku i Kinu. Danas su susreti njemačkih i kineskih političara postali rijetki. To ima veze i sa pandemijom, sa strogom kineskom strategijom nultog kovida i restriktivnim mjerama pri ulasku u zemlju. Ali ne samo sa tim. 

U odnosima dviju zemalja elementi partnerstva i konkurencije su se sve više gubili, a sve više je do izražaja dolazilo sistemsko rivalstvo.

Bez obzira da li je riječ o pretnjama Tajvanu, progonu ujgurske manjine, snažnom pritisku na demokratski pokret u Hongkongu ili agresivnoj politici Pekinga na Južnom kineskom moru: potencijal za sukob sa Kinom raste. A zalihe sličnosti se tope.

Različiti interesi između kineskih i međunarodnih partnera vezano za zajednički poduhvat (Joint venture) u Kini ranije je ovim riječima bio slikovito opisan: „Spavati u istom krevetu, ali sanjati različite snove." Ako bismo nastavili slikovito: sada djeluje kao da su Njemačka i Kina u međuvremenu krevete odnijeli u različite sobe.

Sistemska konkurencija i rivalstvo velikih sila

Dugo se pretpostavljalo da će se Kina integracijom u globalizaciju ne samo ekonomski, već i politički približiti Zapadu, kaže Bernhard Barč iz berlinskog instituta za kineske studije (MERICS). „Tako su i mnogi u Kini mislili“, kaže Barč u intervjuu za DW. Ali to se iz korijena promijenilo poslednjih godina sa Si Đinpingom. „Kina sad kaže: 'Imamo svoj sistem. I želimo da promijenimo globalni poredak i odgovarajuća pravila igre'. Oni više ne žele da priznaju i prihvate – iz ugla Kine – sistem kojim dominira Zapad."

Šef države i partije Si Đinping formulisao je ambiciozan plan za svoju zemlju: do 100. godišnjice od osnivanja Narodne Republike Kine 2049. godine, Kina bi trebalo da bude zrela, moderna, socijalistička sila, sposobna da postavlja i oblikuje pravila, ekonomski i tehnološki na svjetskom vrhu. Sa ambicijom da bude u centru svjetskog poretka, Kina automatski dolazi u sukob sa dosadašnjom hegemonističkom silom SAD.

Za Njemačku je to problematično. Konflikt se dešava između najvažnijeg njemačkog trgovinskog partnera i najmoćnijeg njemačkog saveznika. Stručnjak za Kinu Barč zaključuje: „Njemačka i Evropa su u situaciji u kojoj se sve češće postavlja pitanje: na čijoj smo strani?“ Za vrijeme kancelarke Merkel, Berlin je pokušavao da izbjegne da o tome odlučuje, kaže Barč.

Ali u međuvremenu je jednu takvu odluku sve teže izbjeći. „Političko objašnjenje za to je da veze Njemačke prema Kini i prema SAD nisu jednake. Njemačka je mnogo bliža SAD nego Kini. Ali i pored toga, mogućnosti koje otvaraju veze sa Kinom ne treba ostaviti neiskorišćenim“, objašnjava Barč.

Borba za distancu

U međuvremenu je jasno da se Berlin distancira od Kine. Ministar privrede i vicekancelar Robert Habek je već najavio „snažniju trgovinsku politiku“ prema Kini. Sredinom septembra, na završetku G7, konferencije ministara trgovine, Habek je izjavio: „Naivnost vezana za Kinu je završena." 

Još krajem maja Habek je odbio da da garancije koncernu Folksvagen za investicije u Kini. Šok za privredu. Decenijama je tom koncernu kroz investicije i izvozne garancije bio olakšavan posao sa Kinom. Poslednjih nekoliko decenija, njemačko-kineski odnosi su prije svega ekonomski odnosi, koji cvjetaju.

Njemačke šefove vlada na njihovim putovanjima u Kinu redovno prate velike delegacije privrednika, slavila su se potpisivanja novih ugovora o saradnji. U Kini je trenutno aktivno oko 5.000 njemačkih kompanija, koje su tamo uložile oko 90 milijardi evra.

Danas je raspoloženje loše. Evropska privredna komora u Kini sredinom septembra se požalila da je ekonomija sve više politizovana. „Dok je Kina nekada oblikovala globalizaciju, danas važi za manje uračunljivog partnera, manje pouzdanog i manje efikasnog", navodi se u dokumentu Komore.

„Živimo daleko jedni od drugih"

Predsjednik Evropske privredne komore u Kini, Jerg Vutke, za DW kaže da „između Evropljana i Kineza jedva još ima razmjene“. Kineski zvaničnici jedva da još dolaze u Evropu. To je uvijek bilo veoma važno za provjeru svarnosti“. Isto tako, sve manje njemačkih studenata odlazi u Kinu. „To znači da živimo daleko jedni od drugih“, zaključuje Vutke.

Poslanica socijaldemokrata u Bundestagu Dagmar Šmit (SPD) je kao članica njemačko-kineske parlamentarne grupe imala direktan uvid u proces otuđenja. „Kada sam 2014. godine postala poslanica još uvijek smo imali veoma živu razmjenu. Primili smo brojne delegacije iz Kine, razgovorali i diskutovali. To je uvijek bilo veliko obogaćenje“, prisjeća se socijaldemokratkinja u intervjuu za DW.

Ali, onda su susreti postajali sve rjeđi – i dosadniji. „Nije se više tako slobodno razgovaralo, samo su naglas čitali šta je napisano, sve je bilo mnogo kontrolisanije. Sa pandemijom, razmjena se dodatno pogoršala. Povremene video konferencije jednostavno nemaju isti kvalitet kao direktni susreti.

Istina je da su Evropa i Kina na suprotnim krajevima svijeta, ali na 50. godišnjicu od uspostavljana diplomatskih odnosa, čini se da se još više udaljavaju.

 

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu