Nikada nećemo zaboraviti cunami

Jina izlazi na terasu svog vegetarijanskog restorana u selu Unavatuna. Naklonom pozdravlja goste. Potom pokazuje na ozidanu kuću na sprat, oko 200 metara udaljenu od plaže. Ona ga podsjeća na 26.12.2004. kaže Jina. "Još uvijek mi se sve odigrava pred očima. Pustoš, srušene kuće, krici ljudi."

Pokazuje na balkon svoje kuće. Tamo je stajao kada je naišao veliki talas. Pozvao je ženu da se brzo popne na sprat, ali je ona odgovorila da ne može jer je voda vuče sa sobom. Potrčao je u prizemlje i povukao je na sprat. Njihova beba je imala samo šest mjeseci. Nisu znali šta je s njom. "Moja žena je vrištala sve do pet popodne. Voda je nadirala od devet sati ujutro", kaže Jina.

Svuda su bili leševi

Za Jinu i njegovu suprugu se, srećom sve dobro završilo. Beba je preživjela, članovi njihovih porodica takođe. Ali, njegove oči su i danas pune suza. "Kuće su se rušile kao kule od karata, svuda su plutali leševi." U malom selu Unavatuna poginulo je 60 od oko 2.000 stanovnika. U cijeoj Šri Lanci bilo je oko 40.000 žrtava.

Jina rijetko s turistima priča o cunamiju. Oni ga poznaju kao nasmijanog gostioničara. On pokazuje školu, obdanište... Sve to je bilo uništeno i ponovo je izgrađeno, dobrim dijelom zahvaljujući donacijama. U proteklih godinu dana i posao je krenuo na bolje.

Obnova na sve strane

Na plaži se ne vide tragovi cunamija. Neil iz Velsa u Velikoj Britaniji upravo iz vode izvlači svoju dasku za surfanje. "Pogledaj, odjednom ima mnogo više turista", kaže svojoj prijateljici Katy. "Dolazi i sve više ljudi sa djecom", dodaje. Neil i Katy nisu slučajno ovdje. Oni u znak podrške lokalnom stanovništvu, koje živi od turizma, još od 2005. svake godine ovdje provode svoj godišnji odmor.

Dvoje gostiju iz Berlina, Mandy i Frank, pomalo su razočarani. "U katalozima stoji kako u Unavatuni možete uživati u širokoj pješčanoj plaži. Ovo ovdje je prilično usko", kažu oni.

Ilegalna gradnja i legalna zarada

Novoizgrađene kuće odista stoje mnogo bliže uz plažu, nego što je to bilo ranije. Saliya, menadžer hotela "Banana Garden" objašnjava šta je razlog tome. Teoretski, nakon cunamija je uvedena zabrana gradnje uz samu obalu. U praksi, ovo pravilo se često krši. Tako danas brojne kuće stoje uz samu plažu. "Ljudi znaju da se najbolji posao može napraviti ako imate kuću blizu plaže", kaže Saliya, sliježući ramenima. "Ljudi zbog toga grade na plaži i tako su uništili ovaj lijepi zaliv."

On dodaje kako se račun ilegalnom gradnjom tek sada počinje da se isplaćuje. Kao član lokalne turističke zajednice on dobro poznaje statističke podatke. Nakon cunamija skoro da nije bilo gostiju. Kada je počela obnova, 2006. godine, rasplamsao se građanski rat. Već godinu dana na Šri Lanci je mir.

"Ranije je sezona trajala od decembra do aprila", kaže Saliya živahno gestikulirajući rukama. "Otkako je nastupio mir, imamo goste tokom cijele godine. Rekao bih da se broj turista povećao za 40 odsto. A 2012. biće ih još više", tvrdi optimistično ovaj menadžer hotela.

Autori: Miriam Klaussner i Azer Slanjankić

Odg. urednik: Svetozar Savić