Nikad teže naći kvalifikovanu radnu snagu u Njemačkoj
24. august 2018
„Ne sjećam se da je nekad bilo ovako teško naći radnike, a u poslu sam više od 20 godina", kaže fizioterapeutkinja Suzan Mičel. „Jednostavno, na tržištu nema nikoga ko ispunjava moje zahtjeve."
Mičelova je jedna od skoro hiljadu preduzetnika koji posluju u Peteršagen/Egersdorfu (Petershagen/Eggersdorf), mjestu desetak kilometara istočno od Berlina. To je predio prepun šuma i jezera, i već godinama uočljiv veliki rast broja pridošlica iz obližnje metropole koji se nadaju da će pobjeći od užurbane njemačke prijestonice. 1993. godine, kada su se dva susjedna sela spojila u jedno, imala su samo 8.000 stanovnika. Danas ih je 15.000.
Znai pregrijavanje
Više ljudi koji tamo žive, znači i više onih koji tamo rade. Zato se u Peteršagen/Egersdorfu gradi nekoliko poslovnih parkova i tržnih-centara, a povećana je i ponuda svih vrsta usluga.
Njemačka ekomonija cvjeta, ali već duže vrijeme pokazuje i neke znakove pregrijavanja. Nedostatak kvalifikovanih radnika je, bez sumnje, jedan od tih znakova. To je uočljivo i u Peteršagen/Egersdorfu.
Fizioterapeutkinja Suzan Mičel nije jedina koja očajnički traži odgovarajuće osoblje – sa naglaskom na riječ „odgovarajuće". Tu je recimo slučaj Petera-Ulriha Barta. On je vlasnik popularnog frizerskog salona u tom mjestu i njegove cijene dovoljno su niske da privuku veliki broj mušterija.
Ali i Bart ima problem s nedostatkom radne snage. „To traje već nekoliko godina, zaista ne znam zašto. Na papiru, frizera ima, a regionalni biro za zapošljavanje uspostavlja kontakt između njih i nas. Ali oni jednostavno ne dolaze ovamo da zatraže posao."
„Nismo izbirljivi, ali…"
Nedostatak motivacije potencijalnih radnika – to je ono što zlatar Volfgang Klemt vidi kao glavnu prepreku na današnjem tržištu rada. Takođe, on tvrdi da problem traje već znatno duže vrijeme, iako je najvidljiviji sada.
„Nedostatak radne snage osjetio se još prije deset godina. Kao što možete da pretpostavite, u zlatari su nam potrebni ljudi sa adekvatnim obrazovanjem, ljudi koji su sposobni da na kompetentan način rade sa mušterijama. Takođe, smjene traju do 20 sati, što je problem za mnoge ženske kandidate. Ima ljudi koji žele da rade samo četiri sata dnevno, a da zarađuju punu platu. Na žalost, mi tako nešto ne možemo da im ponudimo", zaključuje Klemt uz osmjeh.
On smatra da su u današnjem ekonomskom okruženju zahtjevi radnika od poslodavaca ubrzano porasli. „Postoji dovoljno slobodnih radnih mjesta tako da ljudi mogu da izaberu ono što im najviše odgovara. Čak i ako nemaju posao, neće ostati gladni zahvaljujući svim pogodnostima za nezaposlene (u Njemačkoj)."
Klemtove riječi ponavlja i hotelijerka Nikol Erkner-Šosov. I ona traži odgovarajuće osoblje da pojača svoj tim, ali za sada bez većeg uspjeha. Kaže da se volja ljudi da vrijedno rade posljednjih godina značajno smanjila. Posebno kod mladih ljudi. „Pronaći mlade ljude koji bi disciplinovano radili priličan je izazov. Zato već dugo potragu za osobljem fokusiramo na osobe starije od 40 godina."
Iako bi tako veliki broj preduzetnika u selu definitivno mogao da zaposli više ljudi, čini se da ne postoji neki jedinstven razloga zbog kojeg tako nešto ne uspjevaju. Neki od njih, poput krojača Holgera Morikea, imaju specifične razloge zašto ne zapošljavaju više radnika. „Privreda se neće uvijek razvijati kao sada. A kad se stvari ponovo pogoršaju, kako ja onda da se otarasim dodatnih radnika?"
Da li je novi Zakon o useljavanju dio rješenja?
Poslovni ljudi u Peteršagenu/Egersdorfu računaju na plan vlade u Berlinu da uvede novi Zakon o useljavanju. On bi trebalo da olakša strancima da se zaposle u Njemačkoj – a sve zbog toga što se procjenjuje da trenutno toj zemlji nedostaje 1,6 miliona kvalifikovanih radnika.
„Polažem nadu u novi Zakon o useljavanju", kaže vlasnik frizerskog salona Bart. „Biće nam drago da zaposlimo više stranaca, ali nam trenutno biro za zapošljavanje ne šalje nikoga."
S tim se slaže i hotelijerka Erkner-Šosov. „Ljudi se obučavaju za rad u hotelima i restoranima i u drugim zemljama, pa ne bi trebalo da bude problema s njihovim vještinama. Ostalo može da se nauči usput, uključujući i jezik."
Međutim, za zlatara Volfganga Klemta jezička barijera je izgleda prevelika prepreka. „Na kraju krajeva, mi smo specijalizovani trgovci, a zaposleni moraju da mušterijama pruže savjet o specifičnostima naših proizvoda. Moraju da komuniciraju s mušterijama na savršenom njemačkom. Zato, iskreno, ne vidim nikakvo svjetlo na kraju tunela kada je riječ o novom zakonu."