Nijemci obučavali bjeloruske policajce

"Postoje dobri razlozi za saradnju njemačke policije sa sigurnosnim snagama Bjelorusije", piše Frankfurter Allgemeine Zeitung i nastavlja: "Posebno u oblastima kao što je osiguravanje granica, s obzirom da je saradnja sa Bjelorusijom, zemljom koja graniči sa Evropskom unijom, nezaobilazna. Osim toga nije zgoreg ako poneki policajac u Bjelorusiji stekne sliku o tome kako izgleda rad policije u jednoj pravnoj državi. No, sigurno je da oni, koji se upuštaju u saradnju sa nedemokratskom državom, moraju načelno razmisliti o tome šta rade. U ovom slučaju to se očito nije desilo. Ako odluci, da se bjeloruski policajaci povedu u akciju u Gorlebenu, nedostajao politički instinkt, onda je isporučivanjem kompjutera i opreme pređena svaka granica", piše Frankfurter Allgemeine Zeitung.

Neue Osnabruecker Zeitung na istu temu dodaje: "U Ministarstvu unutrašnjih poslova Njemačke kao da su pregorili svi osigurači. Bjelorusija je posljednja zemlja u Evropi u kojoj vlada diktatura. Predsjednik Aleksandar Lukašenko ugnjetava opoziciju, hapsi i stavlja u zatvor aktiviste za ljudska prava, manipuliše izbore i cenzuriše medije. A sada na vidjelo izlazi da je upravo Njemačka davala podršku u obuci i opremi Lukašenkovim trupama za premlaćivanje opozicionara i to u periodu od 2008. do 2011. godine. Pa to je pravi fijasko. Njemačka vlada je u javnosti kritikovala kršenja ljudskih prava u Lukašenkovom carstvu. Istovremeno je potajno podržavala diktatorove pomagače", piše Neue Osnabruecker Zeitung.

List Neue Westfälische iz Bielefelda dodaje: "Demokrati obično drže distancu prema diktatorima i njihovom režimu. Reći da je održavana čisto "tehnička saradnja" sa Lukašenkovim aparatom ugnjetavanja prava je besmislica. Riječ je, kako podvlači vlada u Berlinu, samo o isporuci kompjutera i kamera, ali ne i palica za prebijanje. To je prilično jadan izgovor, zaglupljujuća linija odbrane. Kao da isporučeni aparati i oprema služe za izradu albuma za slike. Vlada je opoziciji poručila da budu oprezni u osudi i mogućim verbalnim napadima na njemačku vladu. Još iz vremena Johannesa Raua postoji saradnja policijaca iz Sjeverne Rajne Vestfalije sa Bjelorusijom. A njen zadatak sigurno nije bio instaliranje operacione sale u Minsku", zaključuje list Neue Westfälische iz Bielefelda.

Pravilno intervenisati

"Vojne intervencije Zapada, kao na Balkanu ili u Libiji, mogu biti uspješne. To bi se moglo odnositi i na Siriju. Ali pošalju li se u krizno područje i kopnene trupe, situacija postaje komplikovana", piše list Die Welt. "Umjesto da se kao u Somaliji, Afganistanu ili Iraku upuste u rizik dugotrajnog rata, koji je povezan sa gubicima u ljudstvu, Zapad kao što je bio slučaj u Libiji, trebao bi da igra na kartu udara iz zraka, dakle avijacije, specijalaca, tajnih agenata i isporuka oružja ustanicima preko trećih država.

Slična strategija nije doprinijela samo okončanju ratova na Balkanu. Ona je i u Iraku i Afganistanu mogla imati uspjeha. Umjesto da je uspješnu strategiju u Bosni i Hercegovini i na Kosovu uzeo kao primjer za djelovanje, Vašington je odlučio da s pješadijom umaršira ne samo 2001. u Afganistan već i 2003. u Irak. Posljedice su bile fatalne. Hiljade vojnika u okviru savezničkih trupa je izgubilo život, na desetine hiljada povrijeđeno. I ekonomski su ove intervencije prava katastrofa.

Ukoliko Zapad u zemljama poput Libije ili Sirije želi da zadrži vojni i politički primat, onda bi on tradicije britanskih i francuskih intervencija u Africi i pametnog djelovanja SAD-a na Balkanu trebao povezati u novu doktrinu. Uslov za uspjeh u svim slučajevima bio je da Zapad vojno stavi na stranu ustanika ili žrtava, što je dovelo do rješavanja konflikta. No, to je Zapadu uspjelo samo uz određene restrikcije, odnosno odustajanje od velikih borbenih dejstava i angažmana kopnenih trupa kao i koncentrisanje na vojne udare iz vazduha i isporuke oružja ustanicima, čak ako se zbog toga rat znao i odugovlačiti. U stvarnosti se takva vrsta uzdržanosti pokazala kao najjače oružje. To će tako biti i u slučaju Sirije", zaključuje Die Welt.

Autor: Jasmina Rose

Odgovorni urednik: Svetozar Savić