Nijemci daju veću moć malim strankama

Promjena je tu. Izjašnjavanje njemačkih birača je jasno: dosta je minimalnih kompromisa proteklih „velikih koalicija". Pristupa se velikim zadaćama zaštiti klime, digitalizaciji i nužnoj modernizaciji Njemačke. Te Herkulovske zadaće sada je moguće riješiti samo zajedno s malim strankama. Kod svih eventualnih koalicija važnu ulogu imaju i Zeleni i Liberali. Bez njih ništa nije moguće. I to je dobro. Ovdje možda čak nastaje jedan novi liberalni centar.

Skupa zelena nevjesta

Znatni rast broja glasova za Zelene jasno pokazuje da je strah od posljedica klimatskih promjena stigao do birača. Zeleni će s tim rezultatom samouvjereno ići u prve pregovore za stvaranje vladajuće koalicije. Oni su nevjesta koju svi žele i čiji miraz može skupo koštati. No Njemačka je vjerojatno manje spremna na promjene nego što su se nadali Zeleni i njihova kancelarska kandidatkinja Annalena Baerbock. Pogotovo onda kada su promjene skupe. I to je pokazao ovaj izborni rezultat.

FDP također odlučuje

Jer, ni bez FDP-a skoro da nije moguće formiranje nove vlade. Liberali sebe smatraju velikim protivnicima pretjeranog reguliranja i zato bi mogli kočiti pojedine želje Zelenih. Liberali imaju povjerenja u tržište, forsiraju digitalizaciju i smanjenje birokracije, žele zaštitu klime bez povećanja poreza. Kako bi to trebalo ići, to moraju objasniti u pregovorima o formiranju vlade.

CDU i CSU su zreli za oporbu

Jasni izborni gubitnici su CDU/CSU. Čak i ako gubitak glasova ispadne manji nego što je prognozirala većina istraživanja javnog mnijenja. Dramatični minus u odnosu na prošle savezne parlamentarne izbore ne može se uljepšavati. Kancelarski kandidat Armin Laschet nije mogao uvjeriti birače, mada kao predsjednik vlade uspješno upravlja saveznom pokrajinom Sjevernim Porajnjem i Vestfalijom. I bavarska sestrinska stranka CSU je zabilježila pad. Uvjerljivo najlošiji rezultat na saveznim parlamentarnim izborima od 1949. godine. Nakon 16 godina na vlasti stranke Unije su zrele za oporbu.

Jamajka kao opcija

Unatoč tome, CDU/CSU će pokušati sve kako bi ipak formirali vladu – takozvanu Jamajka-koaliciju iz crnog, zelenog i žutog, dakle sastavljenu sa Zelenima i FDP-om. To je moguće, mada su stranke Unije druge po broju glasova. Odlučujuće je kome će uspjeti stvoriti većinsku koaliciju. U povijesti Njemačke već se tri puta dogodilo da najjača frakcija nije postavila svog kancelara.

Merkel 2.0

To je izazov za Olafa Scholza, koji je Socijaldemokratsku stranku Njemačke (SPD) doveo do pozicije najjače stranke. Doduše, tijesno, ali je uspio. Socijaldemokrati su se na početku predizborne kampanje u anketama kretali čak i na oko 12 posto. Činilo se da je nekadašnja narodna stranka na koljenima. Olaf Scholz je uspio ostvariti preokret. No ostalo je nejasno za što se on osobno zalaže, što mu je stvarno važno. On je djelovao kao svojevrsna „Merkel 2.0". Predvidiv, objektivan, bez velikih emocija. Birači su to očito dobro prihvatili.

Opcija semafor

Sada Olaf Scholz mora pokazati što se u njemu skriva. Ako želi postati idući kancelar, mora brzo započeti koalicijske pregovore sa Zelenima i liberalima. Njegov je cilj formiranje crveno-žuto-zelene koalicije. To neće biti lako. Jer, on će morati činiti ustupke malim strankama. Kod zaštite klime ili porezne politike. Isto to će pokušati i CDU, koji mu je za petama.

Ishod je još neizvjestan

Ishod je neizvjestan, ali Nijemci ne žele nastavak politike Angele Merkel. Moć i utjecaj velikih stranaka CDU i SPD su znatno opali u usporedbi s prijašnjim vremenima.

Njemačka politika postaje šarenija. To je šansa za pokretanje velikih tema budućnosti. Ekološki osviješćeno i digitalno.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu