Ni Kina nema čarobni pasulj

U Pekingu do srijede (14.11.2012.) traje kongres Komunističke partije Kine, sa 80 miliona članova najveće i najmoćnije partije svijeta. Poslije deset godina, mijenja se i vladajuća garnitura. Predsjednik Hu Đintao i premijer Ven Điabao ustupaju mjesta Siju Đinpingu i, najvjerovatnije, Liju Kećangu. Šta znači promjena vlasti u kineskom sistemu i kakav će biti dalji kurs Pekinga – o tome smo razgovarali sa stručnjakom za Kinu Eberhardom Zandšnajderom, koji je na čelu Njemačkog društva za spoljnu politiku.

DW: Mnogo se govori o dva čovjeka koja će voditi Kinu – to su Si Đinping i Li Kećing. Šta se od njih može očekivati?

Eberhard Zandšnajder: To su dvojica novajlija, ali veoma iskusnih novajlija. Već su prethodnih deset godina proveli u Stalnom odboru Politbiroa, a to je centar odlučivanja u Pekingu. Uzmimo recimo Sija Đinpinga – on zna kako stvari funkcionišu, ne mora da se uhodava u funkciju. Već je primao strane goste, imao važne posjete poput one Sjedinjenim Državama. Za razliku od ovdašnjih političara, Đinping je imao pet ili deset godina vježbe za funkciju predsjednika i neće imati problema da se adaptira.

DW: Šta očekujete od ovog dvojca i nove garniture?

Najjednostavnije rečeno, očekuje se nastavak trenutnog kursa koji je, iz ugla partijskog rukovodstva, bio veoma uspješan. U pitanju su opšti ciljevi – nastavak politike otvaranja i reforme. To su sve riječi iza kojih se krije želja za daljim ekonomskim razvojem – upravo će to biti glavni zadatak novog rukovodstva.

DW:Da li novo rukovodstvo može da održi ovaj stepen ekonomskog rasta na koji smo navikli od Kine posljednjih godina?

Vjerovatno ne može – ni u Kini nemaju čarobni pasulj. Kada krećete od veoma niskog razvoja, relativno je lako dostići dvocifrene procente rasta. Ali kada nakon 30 godina dostignete neki nivo, rast postaje sve teži. Otežavajuće okolnosti su prilike u svjetskoj politici, kineska potreba za energijom i brojni interni problemi – recimo neefikasna državna preduzeća. Ako novo rukovodstvo uspije da zadrži ovaj rast, treba mu skinuti kapu.

DW: Hoće li se kineska politika dalje otvarati?

To je odlazeći šef Hu Đintao jasno najavio, ali to je standardna fraza. Kažem „fraza“ jer već 35 godina je „otvaranje“ dio obaveznog rječnika u Pekingu. Uzmimo recimo monetarnu politiku – još ne možemo reći da se Kina otvorila na tom polju. Ipak, polako Kina mijenja i monetarnu politiku, želi da učini juan jačim kako bi otklonila kritike iz Vašingtona, ali i postala vodeću svjetska valuta uz dolar i evro. To je veliki cilj i pokazuje na koji način se Kina otvara.

DW: Kina nije potpuno demokratska zemlja – svijet u njoj ima nešto drugačijeg ekonomskog partnera nego u Americi.

To je tačno, ali to važi za čitav niz zemalja koje preuzimaju svjetsku ekonomiju. Govorimo često o novih 11 ekonomskih sila, a mnoge među njima nisu baš demokratske. Prije 20 godina smo sanjali da se demokratija i tržišna privreda međusobno prožimaju, ali to je bila zabluda. Autokratski sistemi samo jačaju jer imaju i ekonomski uspjeh. Ali ponavljam da ni kineski uspon neće trajati dovijeka i da će Peking morati da stvara ne samo jaku ekonomiju nego i jako društvo. Pitanje je da li je tako nešto trenutno moguće u Kini. Autokratije nisu jednako sposobne za stabilnost poput demokratija.

Intervju: Tobijas Armbrister / Nemanja Rujević

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić