Izbjeglice u dužničkim zamkama

Ahmad* je u Njemačku stigao 2014. godine. Ovaj 28-godišnjak bio je jedan od prvih Sirijaca u ovoj zemlji. Nakon njega u Evropu je, bježeći od rata, pristiglo na desetine hiljada njegovih zemljaka. Ahmad je bio u mogućnosti da uči njemački jezik, a njegove vještine koje je već razvio za vrijeme studiranje Komunikacijskih studija u Homsu, na kraju su mu pomogle da pronađe posao u bonskom Gradskom vijeću.

Kao i mnogi drugi azilanti, Ahmad je bio preplavljen naizgled beskrajnim mogućnostima u Njemačkoj, kao što su potpisivanje ugovora ili drugih ponuda sa telekom kompanijama. Na svu sreću, ovaj mladi Sirijac nije upao u ovu zamku.

Plaćen ukupan iznos

„Kada sam kupovao svoj mobitel, odmah sam platio ukupan iznos za njega", kaža on. „Ionako ne volim ugovore za telefon". Ahmad priča o svom prijatelju, s kojim je otišao do prodavnice elektronskih uređaja. „Išao sam s njim jer mu je trebao prevodilac. Tada se ispostavilo, da je on, neznajući šta usvari potpisuje, potpisao ugovor sa telekomunikacijskom kompanijom za 400€! Morao je dati novac iz džepa, da bi uopšte mogao koristiti telefon."

Dužnička zamka

Ovo nije jedini ovakav slučaj među novopridošlicama u Njemačku, objašnjava Petra Maier iz Centrale za potrošače iz Sjeverne Rajne-Vestfalije iz Düsseldorfa. Ona zna da većina telefonskih ugovora ne mogu biti prekinuti prije najave otkaza najmanje tri mjeseca unaprijed. „Ove prakse su skroz drugačije u zemljama iz kojih dolaze izbjeglice. To naravno vodi do finansijskih teškoća", kaže Petra Maier.

Tu se ubraja i situacija kada izbjeglice nisu u mogućnosti da plate svoje račune na vrijeme. Kada se to desi više puta, onda oni ubrzo dobiju i loš rejting kod Agencije o podacima o zaduženosti građana SCHUFA. Mogući ishod toga je da stranac neće moći dobiti ugovor o najmu stana, jer (nedostajući) SCHUFA dokument može da pokaže najmodavcu da osoba neće biti u mogućnosti da plaća kiriju.

Primamljive ponuda za jedan euro

Petra Maier također opisuje koliko ugovori sa telekompanijama mogu biti fatalni. „Mnoge ponude za smartphone, mame kupce jeftinim cijenama aparata. Telefon košta jedan euro u slučaju da ugovor traje 24 mjeseca. Naravno, oni moraju čitavo vrijeme plaćati i ne mogu prekinuti ugovor tako lako i brzo. Neki tako potpišu i više ugovora, bez obraćanja mnogo pažnje na to šta zapravo potpisuju. U mnogim drugim zemljama pre-paid usluga je pravilo."

Jedan drugi primjer: Provajder često šalje mjesečne račune, ali korisnik tek poslije dobije listu sa brojevima i detaljima o tome koliko je zaista potrošio. To može na kraju dovesti do dodatnih plaćanja, na koje kupci nisu pripremljeni, navodi se iz Centrale za potrošače. Zapanjeni korisnici tada kažu da je u njihovoj domovini skroz drugačije.

Konfuzija je često posljedica toga što korisnici ne razumiju sam ugovor. Međutim, Petra Maier se boji da neke firme to neznanje koriste u svoju korist. Zato je sebi dala zadatak da korisnicima pruži obuku, prije nego sami upadnu u ovu zamku.

Obuke na integracijskim kursevima

Tarek* je 24-godišnji student fotografije i dizajna, koji je također uspio zaobići ove prepreke. Međutim, kada je prije tri mjeseca primio jedan poziv, bio je u šoku. „Gospođa me je nazvala i tražila da izmirim svoj račun za struju. Međutim, ja pod svojim imenom uopšte nisam imao ugovor sa dobavljačem električne energije. Živim u WG-u (zajednički stan)", objašnjava Tarek.

Zaštitnica potrošača Maier, nudi specijalne obuke i pomoć upravo pri potpisivanju ugovora sa telekompanijama, te ugovora sa dobavljačima struje i fitnes centrima. „Mi odlazimo na integracijske kurseve i ciljano pričamo o ovoj problematici. Pri tome, razgovaramo o tome koliko u Njemačkoj košta struja i koji ponuđač je za mene najpovoljniji. Ili kako funkcioniše grijanje. Standardi su jednostavno drugačiji. Tako i vremenski uslovi. Pri tome ih savjetujemo da nije dobra ideja da se stan provjetrava dok je u isto vrijeme uključeno grijanje. Tako cijene mogu eksplodirati."

Istinski zahvalni

Ovaki kursevi su veoma dobro prihvaćeni. Mnogi žele saznati kako teku poslovi u Njemačkoj. „Često doživimo velike „Aha!" momente, kada učesnici kažu: Zašto bih trebao da plaćam mobitel 24 mjeseca, kada ga na kraju uopšte i ne koristim?"

Nakon savjetovanja, većina izbjeglica razumije da su stvari u Njemačkoj drugačije riješene. „Dobijamo puno pozitivnog feedbacka. Ljudi su istinski zahvalni", kaže Maier.

*Imena izbjeglica su zbog njihove sigurnosti promijenjena.