"Mi ne bismo objavili neprovjerene informacije"

DW: Čitaoci moraju sami sebi stvoriti sliku, argument je američkog internet portala Buzzfeed. Oni su objavili sporni i neprovjereni dosije o uticaju Rusije na budućeg predsjednika Sjedinjenih Država, Donalda Trampa. Gospodine Bekedal, da li je prema Vašem mišljenju legitimno objaviti ovakve upitne informacije bez sigurnog izvora?

Markus Beckedahl: Ovom objavom se dostigao najviši nivo izborne kampanje koja je vođena lažima i pogrešnim informacijama. Donald Tramp koji je lažne priče vidio kao recept za uspjeh, sada je i sam time pogođen. Na kraju krajeva to je odluka redakcije koju je donio portal Buzzfeed. Ja mogu samo da kažem da mi, u Netztpolitik.org, ovakav dosije u ovakvoj fromi najvjerovatnije ne bismo objavili, jer je izvor po našem mišljenju podozriv i nije bilo dovoljno potvrda o tome da je stvar ispravna. No, uprkos tome ima razloga da se tako nešto objavi.

Zašto novinari previđaju u takvim slučajevima korak kao što je provjera i uređivanje?

Ekonomski pritisak sigurno vodi ka tome da se ima manje vremena za istraživanje. U ovom slučaju se još radilo o tom da su to informacije tajne službe koje je ionako teško verifikovati. Kada je riječ o informacijama koje dolaze od tajnih službi, uvijek ima različitih strana i takođe različitih pitanja - koliko su informacije vjerodostojne? Buzzfeed je objavljivanje dosijea argumentovao time da je to već dio političke debate. To je osnova za mnoge glasine, ali i političke debate, koje se u ovom momentu vode o uticaju Rusije na Trampa, budućeg američkog predsjednika. A da to daje legitimitet objavi tih informacija je u najmanju ruku razumljiva argumentacija.

Ali, zar baš sad nije potrebno pravo novinarsko uređivanje i provjera informacija u trenutku kada se toliko govori o plasiranju lažnih vijesti i infomacionom ratu, a ne objavljivati informacija bez verifikovanog izvora?

Da, to bi naravno bilo lijepo ali bi u tom slučaju mnogi mediji morali da padnu na nos. Mi bismo to veoma lijepo mogli posmatrati takođe i u Njemačkoj. Mnogi mediji su upravo objavili kako su im tajne službe javile da bi Rusi mogli da stoje iza mnogih dezinformacionih kampanja. To je sigurno moguće, ali to su upravo neprovjerene informacije tajnih službi. U tom smislu je ovo objavljivanje skoro u potpunosti uporedivo sa pričom o kojoj mi ovdje sve vrijeme slušamo na sličnu temu.

Portal Netzpolitik.org je u Njemačkoj bio predvodnik objavljivanja takvih informacija, ali u međuvremenu se i etablirane medijske kuće profilišu objavljivanjem priča koje se označavaju kao "leaks". Zar to nije u osnovi novinarski zanat?

To je u osnovi zanat, imati priču koju možete verifikovati, opisati i dovesti u kontekst. Nove mogućnosti koje je donio internet, i koje i mi u Netzpolitik.org koristimo, su te da se izvori informacija - ako ne sadrže lične podatke itd... - čitaocima mogu staviti na raspolaganje kao dodatni izvori. A kako bi se steklo povjerenje, i kako bi se svoj novinarski posao mogao preispitati, čitaocima se ostavlja na raspolaganje da daju svoju ocjenu i da mogu da formiraju sopstveno kritičko mišljenje. A "leaks" iliti informacije koje procure su istovremeno tretirane i kao eksluzivne i time imaju i ekonomsku vrijednost. A to se rado koristi kako bi se poboljšao sopstveni brend.

Pokazuje li aktuelni primjer Buzzfeeda da su medijske kuće pod pritiskom da proizvode takve informacije, što možda često nisu u stanju, jer nemaju odgovarajući materijal?

Pritisak da se bude najbrži i najbolji generalno postoji u novinarstvu. Smatram da taj pritisak nije dobar ali je naravno u potpunosti razumljiv, jer se medijski svijet jednostavno promijenio i sve je postalo brže. Nadam se da ćemo imati priliku da vidimo i suprotan trend. Vjerujem da mi ne bismo mogli da u ovom slučaju razlikujemo "leaks" od drugih ekskluzivnih priča. To je jednostavno ekonomski pritisak i pitanje: kako se kao medij pozicionirati na društvenim mrežama koje se oslanjaju na brzinu i istinitost.