Neredi u Francuskoj – podsticaj za desnicu?

Čak i ako se čini da nasilje na ulicama jenjava, u mnogim francuskim gradovima, još nema govora o povratku u normalnu svakodnevicu. Nakon što je u pariskom predgrađu, u utorak 27. juna, jedan policajac tokom saobraćajne kontrole ubio 17-godišnjeg Nahela, u mnogim mjestima u Francuskoj izbio je gnjev usmjeren na državu i njene institucije – pogotovo zato što se na društvenim mrežama pojavio snimak koji, čini se, jasno pokazuje da policajac nije djelovao u samoodbrani.

Nasilje je bilo usmjereno prije svega na simbole države: policijske stanice, škole, a posebno na gradske vjećnice. Dosadašnji vrhunac bio je napad na kuću gradonačelnika L’aj le Roza u širem području Pariza. Nepoznate osobe su teškim vozilom probile kapiju i podmetnule požar. Gradonačelnikova supruga je povrijeđena pokušavajući da pobjegne iz kuće sa svoje dvoje male djece.

Pravosuđe istražuje pokušaj ubistva. U ponedjeljak 3. jula, u brojnim gradovima ispred gradskih većnica održani su skupovi solidarnosti. Od početka nereda širom zemlje uhapšeno je više od 3.000 ljudi. Od tog haosa bi posebno mogla da ima koristi krajnje desničarska partija Marin Lepen „Nacionalni savez“.

Kolika je solidarnost s porodicom ubijenog tinejdžera?

Mnogi francuski političari jasno su osudili ubistvo 17-godišnjeg Nahela. Predsjednik Emanuel Makron taj čin je opisao kao „neobjašnjiv“ i „neoprostiv“. Politički centar i ljevica su se složili. Fransoa Rufin, poslanik ljevičarske stranke Nepokorena Francuska, pozvao je čitavu naciju da pokaže solidarnost s majkom „čiji je 17-godišnji sin ubijen iz neposredne blizine, iako nije predstavljao nikakvu opasnost“.

Ali, ne pokazuju sve stranke neograničenu solidarnost sa Nahelovom porodicom. Erik Sioti, predsjednik konzervativne stranke Republikanci, svoju „podršku“ porodici ubijenog izrazio je na Tviteru, ali je podršku dao i policiji, dodajući da prije osude policajca treba sačekati rezultate istrage. Samo dva dana nakon ubistva, on je pozvao vladu da proglasi vanredno stanje koje vlastima daje dalekosežna prava, poput ograničavanja slobode okupljanja ili pretresa kuća.

Morel: „Strategija kravata“

Sioti je pritom otišao znatno dalje od Marin Lepen. Ona je Makronove izjave opisala kao „pretjerane“ i istakla da se mora sačekati rezultat istrage protiv policajca. A vanredno stanje, kako je naglasila, treba proglasiti samo ako situacija nastavi da se pogoršava.

Benžamen Morel, docent javnog prava na Univerzitetu u Parizu Panteon-Asas, to naziva „strategijom kravata“. Prema Morelu, Nacionalni savez Marin Lepen već nekoliko godina pokušava da se predstavi kao umjerena stranka.

„Svuda nose kravate i odela, na primjer u parlamentu, i više ne privlače pažnju kao ranije svojim veoma radikalnim izjavama. U aktuelnoj krizi, oni su skoro na istoj liniji kao Makron“, kaže Moral za DW. „Za razliku od drugih zemalja kao što je Njemačka, u Francuskoj oni ne mogu da dođu na vlast kroz koalicije. Moraju da budu pobjednici na predsjedničkim izborima i da pridobiju mnogo birača na svoju stranu.“

Ivaldi: „Dvostruka strategija“

Ipak, neki članovi Nacionalnog saveza nastavljaju sa tvrdim stavovima, dodaje Žil Ivaldi, politikolog iz istraživačkog centra Cevipof pri Institutu političkih nauka u Parizu. Kao primjer navodi lidera stranke Nacionalni savez: Žordan Bardel (27) i sam potiče iz imigrantske porodice, govori o „brutalizaciji društva kao posljedici potpuno sulude imigracione politike“ i obećava da će protjerati sve „strane kriminalce“ iz zemlje ukoliko Nacionalni savez pobjedi na sljedećim predsjedničkim izborima 2027.

„Stranka slijedi dvostruku strategiju, služeći kako svojim tradicionalnim, ekstremnim biračima, tako i potencijalnim novim biračima koji su zabrinuti za sopstvenu bezbjednost. Oni smatraju da je ta stranka pod Lepenovom prihvatljiva“, ocjenjuje Ivaldi za DW.

Krepon: „Uvijek su krivi imigranti“

Međutim, Nacionalni savez još uvijek ima rasistički program, tvrdi Silvijan Krepon, docent političkih nauka na Univerzitetu u Turu. „Stranka želi da stavi tačku na svu imigraciju koja dolazi iz zemalja koje nisu u Evropi i očigledno je protiv vrijednosti integracije i jednakosti“, kaže za DW. To je toliko poznato, dodaje, da stranka o tome više i ne treba da priča.

„Čak i ako Marin Lepen to ne pominje eksplicitno, svi znaju da su za njenu stranku imigranti uvijek krivi za kriminal u Francuskoj. Kada drugi političari, kao što je Sioti, kažu istu stvar, to im samo pomaže, jer birači više vole da glasaju za original, nego za kopiju“, kaže Krepon. Čini se da ta strategija funkcioniše polako, ali sigurno: u ključnom drugom krugu prošlogodišnjih predsjedničkih izbora, Lepen je uspjela da dobije 41,5 odsto glasova, 2017. je to bilo 34 odsto.

Trojica stručnjaka slažu se da bi trenutna kriza mogla da dâ podsticaj desničarskim ekstremistima. Čini se da na to ukazuje i rezultat dva onlajn-apela za donacije: za porodicu ubijenog Nahela do sada (3. juli) je prikupljeno nešto više od 260.000 eura – a za porodicu policajca više od 1,2 miliona evra.

Desnica jača – polako, ali sigruno

Na aktuelnu krizu i na moguće jačanje ekstremne desnice, francuska vlada, kako naglašava, reaguje prije svega sredstvima vladavine prava.

„Pojačali smo prisustvo policije i u kontaktu smo s lokalnim vlastima i udruženjima, kao i sa Nahelovom porodicom. Dok drugi predlažu radikalna rješenja, mi želimo da izbjegnemo podjelu društva", rekao je u ponedjeljak portparol vlade na konferenciji za novinare na pitanje DW. Vlada je već uradila mnogo za predgrađa, ali mora da nadoknadi decenijski deficit, rekao je portparol Jelisejske palate.

Kokerof: „Potrebne su reforme"

Tome, međutim, protivriječi Mišel Kokoref, profesor sociologije na pariskom univerzitetu Vinsen-Sen-Deni, koji se smatra stručnjakom za situaciju u predgrađima. „To nije tačno. Između ostalog, vlada je 2018. jednostavno otkazala planirani akcioni plan od 48 milijardi eura za predgrađa", podsjeća on za DW.

„Jedini način da se suprotstavimo desnici jeste da se poprave pukotine u društvu, kako u budućnosti više ne bi bilo nemira u predgrađima. To zahtjeva fundamentalne reforme, kao što je reforma policije, uključujući i formiranje policijskih jedinica u prigradskim naseljima koje bi bile u svakodnevnom kontaktu sa tamošnjim stanovnicima."

Ali, čak i ako bi vlada predsjednika Emanuela Makrona zaista pokrenula takve reforme, prošlo bi dosta vremena dok bi one pokazale djejstvo. A do sljedećih predsjedničkih izbora ostalo je – samo četiri godine.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu