Neravnopravan položaj osoba s invaliditetom

Bio je to nesvakidašnji prizor jednog političara u Bosni i Herzegowini: Vjekoslav Čamber, ministar za rad i socijalnu politiku Federacije BiH je 3. prosinca 2012. povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom i sam sjeo u kolica i gurao ih kroz centar Sarajeva. S tom akcijom je Čamber htio privući pozornost društva na probleme te populacije. No, ta akcija nije privukla samo pozitivne reakcije. Kritičari su ministru predbacivali da je njegovo djelovanje neprikladno.

Zajedno smo jači

Neprikladno ili ne - njegova akcija je ipak privukla medijsku pozornost i postigla zadani cilj: u javnost iznijeti probleme ljudi s invaliditetom u BiH. Upravo to godinama nije bio slučaj, jer je bilo potrebno obnoviti ratom razrušenu zemlju.

"Nakon tih ratnih dešavanja oni su ostali negdje tamo u nekom zapećku", kaže Tatjana Spasojević, predsjednica Udruženja "Sunce" za djecu i mlade s posebnim potrebama iz Dervente. Napominjući da su u lošoj situaciji posebno bili ljudi, koji nisu ratni invalidi, a ponajviše djeca s posebnim potrebama, navodi da "o njima bukvalno nitko nije brinuo".

Ona sama je majka sedmogodišnje slijepe djevojčice i zna koliko teška je borba i drugih majki i očeva za prava njihove djece. Pod motom "zajedno smo jači", s nekolicinom roditelja djece s posebnim potrebama je prije nekoliko godina osnovala Udruženje "Sunce". To udruženje je samo jedno od brojnih u Bosni i Hercegovini.

Takve nevladine organizacije su često prva adresa, na koju se mogu obratiti ljudi s invaliditetom. "Tu su prihvaćeni onakvima kakvi jesu, i tu ih se ne sažalijeva", kaže Sanja Zahirović iz Informativnog centra za osobe s invaliditetom Lotus iz Tuzle.

Više prava za ljude s invaliditetom

Osobe s invaliditetom žele samo da se poštuju njihova temeljna prava, dodaje Zahirović: "Trebaju imati pravo na normalan obiteljski život, na rad, obrazovanje, ali i pristup obrazovanju i stanovanje - znači sve ono na što imaju pravo i druge osobe bez invaliditeta."

I ona napominje da su neratni invalidi nakon rata u BiH gurnuti na margine društva. Cijela zemlja je bila u ruševinama, pa tako i zakoni i prava, pojašnjava Zahirović. To je bio razlog zašto te osobe s invaliditetom "nisu mogle u tolikoj mjeri ostvariti svoja prava kao što su to mogli ratni invalidi". A dijelom je još uvijek tako, dodaje Zahirović, ali ujedno napominje da ima i iskoraka kad su u pitanju zakoni. Tako je BiH UN-ovu Konvenciju o pravima ljudi s posebnim potrebama u međuvremenu ratificirala, što ulijeva nadu da bi se prava tih ljudi narednih godina mogla u većoj mjeri poštivati nego dosad.

Podijeljena zemlja - podijeljena socijalna politika

Bosna i Hercegovina je postratna zemlja, koja još uvijek nije u potpunosti obnovljena, a ni ratne rane nisu zacijelile. Stopa nezaposlenosti je među najvišima u regiji i službeno iznosi više od 40 posto. Prosječna plaća se kreće oko 400 eura. Mladi, dobro obrazovani ljudi napuštaju zemlju prvom prilikom. Usto je i sama zemlja podijeljena - na Federaciju BiH i Republiku Srpsku, a svaki entitet ima svoje zakonodavne i izvršne ovlasti.

Stoga i ne čudi što ne postoji zakonodavno jedinstvo kad je u pitanju socijalna politika, posebice ona koja se tiče osoba s posebnim potrebama. Ta "institucionalna" i "zakonodavna" podjela je očita i kad je u pitanju civilna invalidnina za tuđu njegu i pomoć. Ona u Federaciji BiH iznosi i do 200 eura, a u Republici Srpskoj tek 20-ak eura. Jer, nema državnog ministarstva koje bi se posvetilo tom pitanju, već se sve odvija na entitetskoj razini, pa zbog toga dolazi i do takvih razlika u isplatama. Daljnji razlog je što se u biti dobro izrađeni zakoni ne primjenjuju u praksi, kritiziraju predstavnici organizacija osoba s invaliditetom. A tako se opet stvara začarani krug, u kojemu ni društvo često ne shvaća ozbiljno probleme te populacije.

Pozitivan razvoj u jednom dijelu zemlje

Značajan doprinos pozitivnom razvoju u svezi s tom problematikom je proteklih godina dalo Ministarstvo za rad i socijalnu politiku Federacije BiH. U tom dijelu zemlje je 2010. uspostavljen jedan fond s ciljem da se potakne zapošljavanje ljudi s invaliditetom. Osim toga, federalno Ministarstvo za rad i socijalnu politiku "ima zakonom definiranu suradnju s organizacijama osoba s invaliditetom i ta praksa se kroz dugi niz godina uspješno provodi", naglašava resorni federalni ministar Vjekoslav Čamber.

"Takvim odnosom Federalno ministarstvo rada i socijalne politike promovira participaciju u javnom i i političkom životu organizacija osoba s invaliditetom i nevladinih organizacija, koje zastupaju interese osoba s invaliditetom", dodaje Čamber.

Tu, u međuvremenu dobru suradnju s nadležnim političarima, potvrđuje i Sanja Zahirović iz Tuzle. Unatoč tome se na brojnim mjestima i situacijama često mora voditi teška borba prije nego se, na primjer, osobama koje sjede u kolicima omogući prilaz pojedinim objektima, ili se postave zvučni semafori za slijepe osobe. Jer, što jednoj mladoj djevojci u kolicima vrijedi što je položila prijamni ispit za fakultet, kad uopće ne može slušati predavanje jer ne postoje prilazi fakultetu, koji bi joj to omogućili, navodi kao primjer Sanja Zahirović.

Međutim, aktivisti se ne daju obeshrabriti takvim primjerima. Dugotrajna i često mučna borba za financijska sredstva, prihvaćanje u društvu i poštivanje prava osoba s invaliditetom u Bosni i Hercegovini se nastavlja.

Autorica: Marina Martinović

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić