"Nepromijenjeno deprimirajuće"

To su vijesti pune očaja i užasa: snimke izgorjelih i porušenih kuća, ranjena djeca i dugi popisi onih koji su ubijeni u jednom od bombardiranja. Svakih nekoliko dana Firas, aktivist iz jednog grada kod Homsa, šalje znakove života koji samo još pokazuju koliko je malo života ostalo u Siriji - kako je i dalje mučno, brutalno i beznadno tamošnje stanje.

Situacija u Siriji, tako je sažela Angela Merkel u obraćanju njemačkom parlamentu, "i dalje je nepodnošljiva" i "nepromijenjeno deprimirajuća". Umjesto manje muke - više muke, umjesto primirja, a da o obustavi sukoba i ne govorimo - sve više borbi.

Europsko rješenje u tri koraka

Kancelarka nade polaže u europsko rješenje: zajedničko suzbijanje uzroka bijega u Siriji i izbjegličkim kampovima u susjednim zemljama, bolja zaštita vanjske granice EU-a i na kraju, organizirani legalni dolazak izbjeglica.

Ona zna da je svako od tih rješenja teška zadaća. I da bi bilo čudo kada bi sve one bile riješene. Jer, u četvrtak i petak u Bruxellesu ju očekuju europski partneri koji ne žele biti partneri. Oni bi radije gradili ograde i pojačali granice nego primili izbjeglice. A kod kuće, u kancelarkinoj vlastitoj stranci, sve su glasniji oni koji traže to isto.

Doduše, još prije nekoliko mjeseci je obećan novac za škole, obrazovanje i zbrinjavanje izbjeglica u susjednim državama. Prve rate su očito napokon stigle - mjesecima, čak i godinama nakon što su to po prvi put tražile humanitarne organizacije. Osim toga, gradit će se tzv. hotspotovi koji bi trebali omogućiti bolju registraciju izbjeglica i humanitarnih konvoja.

Nema rješenja bez mira u Siriji

No sve to znači vrlo malo ako se ne prevlada najveći od svih izazova: postizanje trajnog mira u Siriji. Dok god se bude nastavilo ubijanje, ljudi će bježati, provlačiti se ispod ograda i ukrcavati se u male čamce koji nisu pogodni za preplovljavanje mora.

Ima li načina, bilo kojeg načina, kako bi se na mir prisilile bezbrojne skupine i njihovi podupiratelji - od Assada preko Irana, Rusije, Saudijske Arabije, Kurda, Turske i Slobodne Sirijske Vojske - i porazila samozvana "Islamska država"?

Ne znam. Ali se nadam da to drugi znaju. Jer inače će na moj mobitel i dalje stizati strašne vijesti od Firasa i drugih - ako uopće prežive iduće dane i tjedne.

A ako se nastavi ubijanje koje ljude i dalje prisiljava na bijeg - hoćemo li jednog dana zatvoriti naše granice, skrenuti pogled i pozivati se na gornju granicu naše spremnosti na pomoć i naših mogućnosti? Pojedine stvari govore tome u prilog.