Dvojbena priča o nepriznavanju diploma iz Srbije i BiH

Informacija o tome da se diplome stečene u Srbiji i BiH više neće moći nostrificirati u Hrvatskoj, jer ne udovoljavaju traženim kriterijima, potekla je iz jedne zagrebačke visokoškolske ustanove, javili su hrvatski mediji. A to je pak pokrenulo lavinu nagađanja o mogućim razlozima ove navodne mjere.

Jedni su tvrdili da je Bosna i Hercegovina izvor kupljenih diploma, o čemu svjedoče i „racije" provedene po državnim i gradskim tvrtkama. Navika je to poznata još iz vremena nekadašnje Jugoslavije kada se u nedaleku Bosnu odlazilo po „janjeću diplomu", nazvanu tako jer se cijeli četverogodišnji studij rješavao u jednom poslijepodnevu - za stolom uz janjetinu i dobru kapljicu. I dakako, kuvertu.

Drugi su opravdanje potražili u granicama Europske unije, kao da one same po sebi jamče kvalitetno visoko obrazovanje i kao da to ne bi predstavljalo svojevrsnu diskriminaciju po kojoj bi mjesto izdavanja diplome nadvladalo njezinu obrazovnu i stručnu vrijednost.

Igre gluhih telefona

O čemu se točno radi i jesu li diplome iz Srbije i BiH postale bezvrijedan komad papira pokušali smo doznati u Agenciji za znanost i visoko obrazovanje Hrvatske koja je ranije zainteresiranim novinarima dostavila pisano priopćenje iz kojeg nije posve jasno dolazi li do promjena ili ne.

U telefonskom razgovoru s Odjelom za odnose s javnošću te agencije napomenuli smo da nam to priopćenje ne pomaže previše u razumijevanju stanja stvari te da molimo sugovornika koji bi dao precizne odgovore na postavljena pitanja. No, taj birokratski čvor nismo razriješili, pa smo umjesto sugovornika dobili pisanu molbu za razumijevanje, jer, citiramo: "Agencija ima mnogobrojne upite za izjave". Umjesto nedvosmislenih odgovora na postavljena pitanja, dostavljeno nam je priopćenje za koje smo u dogovorima rekli da nam zapravo i ne pomaže.

Ukratko, napisano nam je da Agencija provodi priznavanje visokoškolskih kvalifikacija prema Lisabonskoj konvenciji i pripadajućem nacionalnom zakonu, što znači da fakultet koji izdaje diplomu mora imati akreditaciju nadležnog akreditacijskog tijela države u kojoj posluje te da program koji provodi također mora imati tu akreditaciju. „U postupcima priznavanja Agencija u obzir uzima sve kriterije kao i najnovije službene informacije nadležnih međunarodnih institucija. Temeljem tih informacija odlučivat će se o svakom pojedinom zaprimljenom zahtjevu", stoji u dopisu koji smo primili.

Političari ipak lakše dođu do informacija

Ona koja je uspjela dobiti kakve-takve informacije iz ove državne agencije jest saborska zastupnica srpske nacionalne manjine Dragana Jeckov (SDSS). S obzirom na to da je primila brojne upite hrvatskih državljana koji studiraju u susjednoj Srbiji, osobno se sastala s ravnateljicom Agencije za znanost i visoko obrazovanje. „Rekli su mi da nema nikakvog nepriznavanja diploma iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Kažu da nisu donijeli nikakvu odluku o tome. Doznala sam da Agencija gotovo na dnevnoj bazi surađuje s agencijama u spomenutim državama kao i ministarstvima obrazovanja. Rekli su mi i da imaju samo dobru namjeru, a ta je da se na neki način sustav unaprijedi u smislu poboljšanja i boljeg obrazovanja kadrova za tržište rada."

Ni saborskoj zastupnici Jeckov nije jasno zašto je ova priča ponuđena javnosti i, kaže, ne želi ni razmišljati o tome je li to dolijevanje ulja na vatru u trenutno lošim odnosima Zagreba i Beograda.

Za komentar smo upitali i radijsku novinarku Anu Vučković koja je studirala novinarstvo na Sveučilištu u Mostaru. Nije joj jasno oko čega se dignula vika, pogotovo kada se radi o njezinom sveučilištu koje, poznato je, ima sve potrebne akreditacije za priznavanje diploma u Hrvatskoj.

Zašto mladi odlaze studirati u Srbiju ili BiH?

Kolegica Vučković kaže, kada je ona upisivala fakultet, u Zagrebu je primano jako malo studenata na studij novinarstva, dok je samo te godine Sveučilište u Dubrovniku postavilo kriterij koji nije bio kompatibilan s njezinim srednjoškolskim obrazovanjem. „Kad upisuješ fakultet, Zagreb ti je pojam i jedino tamo želiš ići, no za mene je samo novinarstvo dolazilo u obzir. Isprva s Mostarom nisam bila zadovoljna, a sada tih pet godina ne bih mijenjala ni za što."

Svjesna je Ana Vučković, dodaje, da se u Hrvatskoj pomalo podcjenjivački gleda na Sveučilište u Mostaru, no ona je iznimno zadovoljna s onim što je naučila. „Imali smo puno prakse na svim medijima i to nam je omogućio sam fakultet, nismo je sami tražili. Profesori su jako susretljivi, lako je dobiti njihove kontakte i možeš zatražiti pomoć kad god hoćeš."

I troškovi života su manji, potvrđuje naša sugovornica. Jeftiniji su stanovi i studentski život, no u konačnici sve dođe na isto. Naime, u Hrvatskoj je studiranje besplatno, no u Mostaru studenti iz Hrvatske plaćaju školarinu. „S obzirom na to da sam bila studentica iz Hrvatske, nisam imala pravo ni na stipendije. Čak ni stipendije iz Hrvatske nisam mogla primati. Mogla sam se prijaviti, recimo, za dekanovu nagradu. Bez obzira što sam imala prosjek 5,0 – nisam mogla iduću godinu upisati besplatno, jer sam bila strana studentica. Kad uplatim po semestru 3.000 kuna, trošak studiranja te dođe kao i u Hrvatskoj. A studenti iz BiH imaju iste uvjete u Hrvatskoj kao i studenti iz Hrvatske", zaključuje Ana koja je na istom sveučilištu upisala i doktorski studij.

Kolegica Vučković je diplomu nostrificirala i ne strahuje, poput nekih, od njezinog poništavanja u Hrvatskoj. Saborska zastupnica Jeckov ponavlja da joj nije jasno zašto je ova priča uopće pokrenuta: „Ako bude nekih promjena, na koga će se one odnositi? Iz odgovora koje sam dobila u Agenciji sam zaključila - skoro pa na nikoga. Ako bude nekih promjena, to će se možda odnositi na ljude koji će tek upisivati." Agencija nam pak u pisanom odgovoru poručuje: „Važno je da građani koji se odluče obrazovati na bilo kojem visokom učilištu u svojoj državi ili inozemstvu provjere dostupne informacije o kvaliteti studijskih programa."