Neprijatna razglednica homofobije iz Budve!

Da li su ovim građani Crne Gore zadovoljili očekivanja Europe? Mlada Crnogorka, ponosna na svoje porijeklo, prekrila se nacionalnom zastavom. Iako se ne slaže sa jako crvenom bojom, stavila je preko očiju ružičastu masku venecijanske zavodnice. Čemu onda izblijedjeli crni kačket? Da bi prošetala.

Jedino sakrivena naša sugovornica mogla je, na 20 minuta, u svojoj zemlji biti ono što jeste. Učestvovala je na prvoj Paradi ponosa održanoj u Crnoj Gori: „Napokon, po prvi put u životu svom, osjećala sam se slobodno, iako sam pod maskom. Mislim da treba da nastavimo sa ovim, da izguramo svoja prava.“

Psovke i kamenice za učesnike Prajda

Nismo joj stajali na muku i pitali zašto neće da se otkrije. Odgovor smo dobili i ne tražeći ga, od 1.000 okupljenih protivnika gej zajednice. Psovke, vrijeđanje, pozivanje na linč... kamenice i čaše letjeli su centrom Budve. Mladi, stari razjareni ljudi, djevojke, žene, majke, pa i po neka baka, našli su se u drugoj povorci – onoj protiv održavanja prvog crnogorskog Prajda.

Linija razdvajanja policajci, koji su jučer bili na nivou zadatka. Pored nekoliko povrijeđenih sa obje strane, dramatičnih posljedica nije bilo. Ali to nije za utjehu, suglasni su predstavnici civilnog sektora koji su podržali povorku. Profesorica Božana Jelušić, rođena Budvanka, koja godinama pokušava da podigne nivo crnogorske svijesti, pitala se zašto ti branitelji časti, morala i porodice ne demonstriraju takvom silom protiv korupcije, kriminala i divlje gradnje.

„Porodica se brani dobrom poreznom politikom za dječje proizvode, pravima za porodilje i žene, dobrim ekonomskim ulaganjima i investitorima“, vatreno je podržala profesorica svega nekolicinu predstavnika seksualnih manjina u Crnoj Gori, koji su imali dovoljno hrabrosti da u srijedu, 24. juna prošetaju pod duginim bojama.

Stidljiva podrška političkih stranaka

Nije izostala politička podrška. Više deklarativna, nego istinska, jer među predstavnicima svega tri stranke, nije bilo jakih imena. Tako ne možemo u Europu. Ali smo makar krenuli, dodaje savjetnik za ljudska prava predsjednika Vlade Jovan Kojičić. „I najrazvijenije demokracije kada su počinjale sa ovakvim procesom imale su vrlo slične situacije. Crna Gora i Budva su pokazale jedan vid tolerancije, iako će uvijek postojati manje grupe koje svi u tom kontekstu imaju.“

Ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević podržao je Povorku ponosa, ali iz Podgorice: “Svi smo deklarativno za to da budemo dio europske porodice. Mi želimo biti dio Europske unije zato što želimo da poštujemo ljudska prava. Iz ovakvih događaja treba da naučimo da budemo tolerantniji i da poštujemo razlike” rekao je ministar unutrašnjih poslova, poručujući uhapšenima da neće biti kompromisa prema onima koji su prekršili zakon.

Štrik na europskom putu Crne Gore?

Upravo je povorka i bila jedan od zadataka u okviru europskih integracija, što je potvrdio i primjer Hrvatske. Poput njenog splitskog Prajda, crnogorski organizatori izabrali su Budvu, nadajući se da su primorci tolerantniji. Iako su se uvjerili u suprotno, zadovoljni su, kaže Zdravko Cimbaljević, prvi javno deklarirani homoseksualac u Crnoj Gori: “Veoma sam zadovoljan i sretan. Voljeli bismo da građani imaju razumijevanja da mi ovo ne radimo da bi nekog provocirali, već da dokažemo da je LGBT zajednica u Crnoj Gori ugrožena i da mora biti vidljiva.”

A dokazivanje će se morati nastaviti. Neprijatna razglednica homofobije, koju su razjareni protivnici LGBT zajednice poslali iz Budve, samo pojačava zabrinutost zbog podataka da preko 50 posto tinejdžera homoseksualnost vidi kao bolest. To je pokazalo istraživanje NVO „Juventas“, urađeno tokom aprila i maja u 32 srednje škole. Pitanje je koliko svijest o pravu na različitost može da se promjeni do oktobra, kada je zakazana nova Parada ponosa u Podgorici.

Autor: Jelena Kulidžan, Podgorica

Zoran Arbutina