Investicije iz arapskih zemalja izazvale negodovanje u BiH.

„Radikalne grupe su male, ali upadaju u oči. Islamska zajednica, koja je u BiH osnovana u austrougarsko doba, dobija u BiH ne samo konkurenciju u selefijama i popularnim propovjednicima na Youtubu koji nemaju teološku osnovu, već i u islamskim strujama kao što su Milli Goerues, iranski šiiti i turski Sueleymancisi", piše Standard.

„No najveći broj Bosanaca ove grupe odbacuje. Prema anketama koje je proveo Center for Insights in Survey Research čak više od 70 posto ispitanika se slaže da paradžemati, koji ne pripadaju zvaničnoj Islamskoj zajednici, budu zatvoreni. Kada je riječ o sekularnoj državi sekularizam uživa apsolutnu podršku u sve tri nacije, ali je među Bošnjacima ta podrška najviše izražena.

No unatoč tome u BiH nesigurnost izazivaju investicije i turisti iz arapskih zemalja. Strahuje se da bi sa arapskim novcem mogao porasti i utjecaj selefizma", piše austrijski Standard.

Ovaj list se bavio statističkim podacima kada je riječ o ovoj temi: „Prema podacima Centralne banke BiH 2014. godine je na prvom mjestu inozemnih investitora u BiH bila Rusija, na drugom mjestu Austrija, a na trećem Hrvatska. Kuvajt je bio peti sa oko 24 miliona eura, Ujedinjeni arapski emirati sa 12,3 miliona na devetom mjestu, a ostale arapske zemlje nisu bile među prvih deset. 2015. godine je na prvom mjestu bila Hrvatska, slijedile su je Nizozemska i Italija. Turska je bila peta sa 28,6 miliona, a Kuvajt je sa 15,6 miliona bio na osmom mjestu. Ostale arapske zemlje ni u 2015. godini nisu bile među prvih deset. 2016. godine Hrvatska je ponovo bila na prvom mjestu investitora iz inozemstva, slijedila ju je Austrija, a potom Ujedinjeni arapski emirati sa 33,7 miliona eura. Saudijska Arabija se našla na osmom mjestu sa 17,1 milion eura, Turska na devetom sa 15,4 miliona, a Kuvajt na desetom mjestu sa 15 miliona.

Porast investicija iz arapskih zemalja u 2016.

Na osnovu ovih podataka može se zaključiti da je 2016. godine zabilježen porast investicija iz Arapskih zemalja. Statistika za 2017. godinu još nije objavljena. Do sada je u prva tri kvartala na prvom mjestu bila Švicarska. Prema podacima Centralne banke BiH arapske zemlje investiraju u prvoj liniji u nekretnine i smještaj, ali i u financijski sektor. U svakom slučaju su investicije iz EU veće nego one iz arapskih zemalja. 2016. godine one su iznosile 227,6 miliona eura, a iz arapskih zemalja uključujući Tursku u istom vremenskom periodu su iznosile 81,2 miliona eura", piše Standard.

„Unatoč višesedmičnim istraživanjima u brojnim institucijama u BiH nije moguće saznati koliko nekretnina su do sada arapski turisti kupili. To ima veze sa tim da ni gruntovni uredi ni porezni uredi ne vode statistiku na osnovu državljanstva", navodi Standard. List dalje piše: „Islamolog Nedim Begović sa Islamskog fakulteta u Sarajevu ne smatra da utjecaj selefija dolazi preko arapskih turista u BiH. 'Selefijski diskurs proizvode bosanski muslimani, koji su studirali u inozemstvu, a ne stranci', kaže on. Glavni predvodnici selefija su u Austriji, naglašava se u BiH godinama. Ovdje ne razumiju zašto austrijske vlasti nisu poduzele više protiv toga," piše Standard.

Povratak Mila Đukanovića?

Na predsjedničkim izborima u nedjelju Milo Đukanović hoće povratak. Zašto? Zato što ima znakova da bi iz ruku mogla da mu izmakne kontrola nad sistemom, ocjenjuje švajcarski „Noje cirher cajtung“.

Milo Đukanović „od 1991. godine određuje sudbinu Crne Gore. Otada nije ispuštao iz ruku upravljač u zemlji sa 600.000 stanovnika", piše za list Noje cirher cajtung novinar Andreas Ernst. Taj upravljač je Đukanović uvijek držao rukama, „svejedno da li kao predsjednik države, premijer, ili, kao u poslednje vrijeme, šef Demokratske partije socijalista". 

„Te funkcije su u biti samo prazne ljušture koje ispunjava Đukanovićeva lična moć. Ona počiva na njegovoj mreži veza u zemlji i inostranstvu, na pokroviteljskom sistemu i na imetku koji je porodica Đukanović nagomilala u poslednjih tridesetak godina. Nakon parlamentarnih izbora 2016. on je predao funkciju premijera. Ali sada, na predsjedničkim izborima u nedjelju, on hoće povratak. Zašto? Pobjeda 2016. bila je tijesna, a i upozorenje da bi i vladavina DPS jednog dana mogla da se okonča. Unutrašnjepolitička klima u Crnoj Gori se otada nije smirila. Naprotiv, ima znakova da bi Đukanoviću mogla da izmakne iz ruku kontrola nad sistemom. Među njegovim sljedbenicima se javlja neposlušnost."

Navodeći da je Đukanović nedavno bio ljut zbog postupanja opštine Tivat koja je „odbila trgovinu koja bi jednom stranom investitoru mogla da obezbijedi smanjenje poreza od 5,6 miliona evra", te da je on zato kritikovao kartel „NVO i medija" kao „centar destrukcije". A pomenut je i rat između dva narko-kartela „koji u Kotoru i Podgorici usred bijela dana pucaju jedni na druge i dižu jedni drugima automobile u vazduh."

„Sve to ugrožava Đukanovićev sistem koji počiva na trojim stubovima: dirigovanoj demokratiji, dobrim odnosima sa susjedima i povezivanju sa Zapadom. Zajedno sa povodljivim pravosuđem i voljnim medijima, to garantuje njegove reizbore od početka devedesetih godina. Izbori jesu slobodni, ali nisu fer. Tu nema velike izborne prevare – ona nije ni potrebna, jer je opozicija medijski marginalizovana i pod opsadom pravosuđa."

„Zahvaljujući njegovom (Đukanovićevom) instinktu moći i pragmatizmu, Crna Gora je danas, zajedno sa Srbijom, jedina zemlja Zapadnog Balkana koja ima iole jasnu perspektivu pristupa EU. Doduše, pregovaračka poglavlja koja se tiču pravne države mogla bi da mu zadaju velike glavobolje", piše, između ostalog, Andreas Ernst za Noje cirher cajtung.

 

Priredili: Zorica Ili, Saša Bojić