Neonacisti ubice potresli Njemačku
15. novembar 2011Frankfurter Allgemeine Zeitung piše: "U sjećanje im se vraća utvara, za koju su mislili da je odavno pobijeđena. Od napada u Möllnu u novembru 1992, kada je molotovljevim koktelom zapaljena kuća u kojoj su živjele dvije turske familije i u Solllingenu u maju 1993, kada je također gorjela kuća u kojoj su živjele dvije turske familije. U prvom napadu su dvije djevojčice (10 i 14 godina) i njihova nana (51 godina) izgubile život i devet ljudi teško povrijeđeno, a u drugom su u plamenu poginule tri osobe: Hülya Genç (9), Gülüstan Öztürk (12) und Hatice Genç (18) a od povreda izazvanih skokom iz zapaljene kuće na ulicu podlegle su kasnije i Gürsün İnce (27) i Saime Genç (4). Tadašnji kancelar Helmut Kohl odbio je da ide na sahranu. Poslao je svog šefa diplomatije Klausa Kinkela. Kinkel je u svom govoru nabrojao kolika davanja i poreze državi plaćaju Turci. Kao da se vrijednost jednog čovjeka obračunava po visini njegovih poreskih davanja. To je izazvalo velike kritike na račun političara. No, takvo nasilje nad Turcima nije se više ponovilo.
Nema sumnje da u Njemačkoj postoji neprijateljstvo i mržnja prema strancima. Novootkrivena ekstremno-desničarska mreža pokazuje neslućene dimenzije. 'Oživljava li ponovo krvava ideologija?', pita se u svom internet izdanju turski dnevnik Haberturk. List Sabah tvrdi da je jedan od počinilaca bio agent, koji je radio za Službu za zaštitu ustavnog poretka i pita se koliko su njemačke ustanove povezane sa ekstremno-desničarskom scenom. Neki natpisi u turskoj štampi djeluju poput šamara. 'Počinje da smrdi', piše u njemačkom izdanju turskog lista Huerriet. U svojoj kolumni novinar primjećuje da su ubijeni ljudi koji su uredno plaćali porez i davali svoj doprinos ponovnoj izgradnji Njemačke. Veoma kritično se na turskim portalima gleda na rezultate policijske istrage. Svi se čude kako istražiteljima u seriji ubistava po cijeloj Njemačkoj nije palo na pamet da osumnjičene traže u neonacističkom miljeu. Neki čak idu tako daleko pa kažu: Ako se već događaju takvi propusti, onda migrantima ne preostaje ništa drugo nego da se naoružaju i preuzmu odbranu u svoje ruke", piše Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ).
Isti list piše i da je ministrica za integracije iz Baden Wuertemberga Bilkay Öney (SPD) oštro kritikovala njemačku vladu u pogledu borbe protiv desničarskog ekstremizma. "Bilkay Öney je rekla da je u fokusu u posljednje vrijeme bila borba protiv ekstremnih ljevičara čiji se bijes ogleda u paljenju automobila, dok esktremni desničari ubijaju ljude. Dodala je i da joj nedostaje osobni angažman političara, kakav je bio kod Johannesa Raua ili Gerharda Schroedera. Ministrica za pitanja porodice Christine Schroeder (CDU) rekla je da su sredstva za borbu protiv ekstremnih desničara od 24 miliona eura godišnje bila pet puta veća od sredstava za borbu protiv ekstremne ljevice i islamizma. Stoga je 2010. odlučila da za program suzbijanja ekstremnog ljevičarstva i islamizma izdvoji iz te sume pet miliona eura. Kao zastupnica u parlamentu, Christina Schroeder je tražila da se ista suma novca koristi kako u borbi protiv esktremnih desničara, tako i protiv radikalnih ljevičara i islamista", piše FAZ.
Nisu imali pojma?!
Frankfurter Rundschau čudi se kako njemačke tajne službe i službe sigurnosti nisu znale šta se dešava u njihovoj zemlji. "Potresnija vijest od one o postojanju i zločinima Neonacističke grupe iz Thueringena je da sigurnosne službe nisu imale pojma i da nisu smatrale mogućim da serija ubistava migranata, uglavnom turskog porijekla u Njemačkoj ima veze sa mržnjom prema strancima. Potresno je i da njemačke službe nije mogla uznemiriti činjenica da neonacisti, koji nisu bili nepoznati državi, izbjegnu hapšenje i ostanu nekažnjeni. Zakazivanje njemačkih službi otvara pitanje koje glasi: Zar je moguće da Služba za zaštitu ustavnog poretka u Thueringenu ništa nije znala o ovoj grupi? I kakvu ulogu je odigrao agent Tino Brandt, koji je kao vodeći neonacista ubačen u ekstremno desničarske krugove? Pa, čime se uopšte bavi Služba za zaštitu ustavnog poretka kao tajna služba, koja djeluje u unutrašnjosti zemlje?, pita se Frankfurter Rundschau.
Flensburger Tageblatt dodaje: "Prije nego se rasplamsa diskusija o tome da li su Službe sigurnosti u Njemačkoj oslijepile na jedno oko, to isto pitanje moglo bi se postaviti i samom društvu. Koliko su velika tuga i saosjećanje postojali kada su stizale vijesti o ubistvima stranih sugrađana? I koliko je brzo ogorčenje zbog postojanja bande ubica zamijenio bijes prema, istinskoj ili navodnoj, upletenosti Službe za zaštitu ustavnog poretka. Svi kažu: krive su Službe sigurnosti. Ali, niko ne diskutuje o tome da neonacistička NPD i slične partije dobijaju sve više glasova na izborima. A da ne govorimo o prikrivenom odobravanju koje se ispoljava prema neonacističkim grupama, čiji se pripadnici pretvaraju da su normalni, solidni građani", primjećuje Flensburger Tageblatt .
Dvostruki skandal
Sueddeutsche Zeitung navodi: "Još nije jasno zašto su službenici za zaštitu ustavnog poretka izgubili iz vidokruga trio, koji je pravio bombe i ubijao strance. To, međutim, pokazuje da je neophodno jače nadzirati ekstremno-desničarsku scenu, pa i sa sopstvenim agentima i informantima. To što država mora da trpi neonacističku NPD je cijena koju mora da plati i zato mora da sazna šta pripremaju neonacisti puni mržnje."
Njemački tabloid Bild otkriva i nove detalje: "Razotkrivanje neonacističke bande koja je vršila ubistva u Njemačkoj sve više prijeti da se pretvori u skandal, koji potresa njemačku tajnu službu. Naime agent Službe za zaštitu ustavnog poretka, kako je otkrila policija, bio je u šest od devet počinjenih ubistava nad osam turskih poduzetnika i jednim Grkom u blizini zločina. Kada su neonacisti Uwe Böhnhardt i Uwe Mundlos u aprilu 2006. ubili 21-godišnjeg Turčina Halita Y, saradnik Službe za zaštitu ustavnog poretka u Hessenu je čak sjedio u njegovom internet-kafeu u Kasselu. Jedan visokopozicionirani isljednik je za Bild rekao kako je neshvatljivo da je policija kao rasterećujuću okolnost za agenta uzela činjenicu da on nije bio u blizini zločina u svih devet slučajeva ubistva, već samo u šest. Ono što je kasnije palo u oči je, da je, nakon što je policija otkrila ovog agenta, prestala serija tzv. doner-ubistava", zaključuje Bild.
Autor: Jasmina Rose
Odgovorni urednik: Svetozar Savić