Neodgovorna svađa o azilu
15. juni 2018
"Masterplan migracija" – dva jaka pojma! Jedan, migracija – emocionalno nabijen, ima mnogo veze sa nadama i strahovima. Drugi, masterplan – zvuči kao promišljeni koncept i odlučno rješenje jednog problema.
To je i bila namjera njemačkog ministra unutrašnjih poslova Horsta Seehofera. On se još jednom želi profilirati kao vođa u burnoj temi izbjegličke i azilantske politike. Seehofer se želi pokazati kao onaj ko uvodi red i pokazuje smjer u kojem se ide. To, međutim, ovaj najtvrdokorniji protivnik Merkelove u CDU/CSU porodici, ipak nije uspio. Jer savezna kancelarka (CDU) surovo je zaustavila Bavarsku (CSU) u ovom potezu.
Najavljeni masterplan o migraciji sa brojnim nepredviđenim okolnostima do daljnjeg će ostati u ladici. Razlog: šefica vlade ima druge ideje o postupanju sa tražiteljima azila na njemačkim granicama od svog nadležnog ministra. Ona očigledno u ovom otvorenom neriješenom pitanju ne želi opet riskirati dalju svađu sa evropskim susjedima. Jer, Njemačka prima više izbjeglica od svih drugih članica EU zajedno. Ali, čak i taj mali broj izbjeglica za zemlje kao što su Austrija i Poljska, je previše.
Otvaranje granice je imalo svoje mane, ali je ipak bilo veličanstveno
U ovom trenutku država koja najviše pati zbog hiljada ljudi koji pristižu preko Sredozemlja u čamcima iz afričkih zemalja je Italija. Izbjegličkim kampovi na grčkim otocima u Egejskom moru su i dalje potpuno prepunjeni, a napetosti između izbjeglica i mještana kontinuirano se povećavaju.
To je tragični i sramni dio kulise ispred koje se još od ljeta 2015. godine odigrava duel Seehofer - Merkel. Tada je u Njemačku u roku od samo nekoliko mjeseci stiglo oko milion izbjeglica, jer je njemačka kancelarka, koliko velikodušnom, toliko i veličanstvenom gestom bez rezerve dopustila njihov ulazak. Finansijsku i političku cijenu za to kancelarka plaća još uvijek. Skupa s njom je plaća – na različite načine – i cijeli kontinent i njegovo stanovništvo.
Ne pomaže da se još u 2018. godini postavlja pitanje o ispravnosti odluke Angele Merkel. Sigurno je bila greška što se prije njene odluke nisu uključili i drugi partneri unutar Evropske unije. Ali, ova greška se dogodila samo jednom. Još prije 2015. ali i od tada, potrošeno je nepotrebno mnogo vremena u pokušaju da se pronađe evropsko rješenje. Kao rezultat toga svjedočimo prije svega jačanju populističkih partija, koje nesmetano podstiču ksenofobiju. Merkel i Seehofer svojim konstantnim svađanjem, nažalost samo tjeraju vodu na mlin upravo ovih snaga.
Loš uzor za angažovane i pogođene
Energiju koju troše na neproduktivnu svađu, trebali bi konačno iskoristiti za dalji razvoj i izgradnju hitno potrebnih struktura za integraciju osoba koje se nalaze u nevolji. Nepravilosti, kao što su po svoj prilici izmanipulirane odluke o azilu Saveznog ureda za migraciju i izbjeglice (BAMF), izazivaju ljutnju i moraju biti riješene bez milosti. Ali ipak, uzimajući u obzir ogromne dimenzije pokreta bijega širom svijeta i njihove uzroke, ovo su samo neki od brojnih većih problema.
Protiv toga pomaže samo zajednički dogovoren koncept, kako na nacionalnom, tako i na internacionalnom nivou. Može se on nazvati i „Masterplan o migraciji". Savezna vlada i njene partije CDU, CSU i SPD moraju preuzeti odgovornost što takav koncept u Njemačkoj za sada nije uspio. Oni već godinama nisu bili sposobni, niti su imali volje da se slože oko jednog koncepta koji bi bio prihvatljiv za sve uključene. To ih čini lošim primjerom za sve koji se svakodnevno konfrontiraju sa izazovima migracije i izbjeglištva. Bilo da su to službenici u BAMF-u, policijaci na njemačkoj granici, volonteri u radu sa izbjeglicama - ili kao izbjeglica ili tražitelj azila.