Nemoguća misija u Bijeloj kući
26. april 2018„Nemoguća misija" u Vašingtonu? Francuski predsjednik Emanuel Makron zvanično je započeo državnu posjetu američkom predsjedniku Donaldu Trampu, a njemačka kancelarka Angela Merkel će u radnoj posjeti Bijeloj kući boraviti u petak. To je do sada najozbiljniji evropski pokušaj da se spasi nuklearni sporazum sa Iranom – za koji je Tramp nekoliko puta rekao da je „najgori sporazum svih vremena".
Ova njemačko-francuska „ofanziva" je do sada najvidljiviji pokušaj da se američka vlada spriječi da raskine sporazum potpisan 2015. godine. Ali i na svim drugim nivoima i iza scene, Evropljani pokušavaju da spase sporazum.
Posjeta francuskog predsjednika Emanuela Makrona je sadržinski protekla uglavnom u znaku razmatranja politike prema Iranu. Makron je iznio svoj koncept održive političke strategije za Bliski istok. Ona podrazumeva ograničavanje uticaja Irana u tom regionu, iranskog raketnog programa a u „new dealu“ bi važna stavka trebalo da bude i dugoročno odustajanje Irana od korištenja atomskog oružja.
Neslaganje oko Irana
Time je Makron izašao u susret i dijelu Trampovih zahtjeva. Predsjednik SAD razmišlja o povlačenju iz nuklearnog sporazuma sa Iranom sklopljenog 2015. Iran je saopštio da će reaktivirati svoj nuklearni program u slučaju da se SAD povuku iz sporazuma. „Ništa oni neće reaktivirati“, rekao je Tramp pred dolazak francuske delegacije: „Ako reaktiviraju, imaće probleme veće od svih koje su do sada imali.“
Francuski gost je na poziciji da nuklearni dil sa Iranom treba da ostane na snazi. Dok Tramp tvrdi da je riječ o lošem sporazumu koji je izdejstvovao njegov prethodnik na funkciji Barak Obama, za Makrona je taj sporazum osnova za dalju strategiju u odnosima sa Teheranom.
Tramp je čvrsto na poziciji da Iran ne smije da proširi svoju sferu uticaja do Sredozemnog mora – preko Sirije – a to je i pozicija Izraela. Izraelski ministar odbrane Avigdor Liberman najavio je da će o tome razgovarati sa svojim kolegom iz SAD Džejmsom Matisom, savjetnikom za nacionalnu bezbednost Džonom Boltonom i sa senatorima u Vašingtonu.
Pregovori između SAD i grupe E3
Između takozvane grupe E3, koju čine Njemačka, Francuska i Velika Britanija, i Sjedinjenih Država vode se pregovori kako bi se izašlo u susret Trampu. Sporazum u suštini predviđa da Iran odustane od obogaćivanja uranijuma, koji je pogodan za proizvodnju nuklearne bombe, ali da nuklearnu energiju može da koristi za proizvodnju struje. Zauzvrat Iranu su olabavljene ekonomske sankcije koje traju već decenijama što se smatra važnim doprinosom stabilizaciji te zemlje.
Prije samo nekoliko dana, stotine evropskih poslanika napisali su otvoreno pismo kolegama u Vašingtonu, u kojima traže da u američkom Kongresu podrže Joint Comprehensive Plan of Action (JCPOA) što je zvanično ime sporazuma o kome je riječ.
Ali, sve ove akcije bi mogle da budu bezuspješne, i Tramp bi mogao da da negativnu ocjenu Iranu 12. maja i pooštri sankcije – a to bi značilo kraj istorijskog sporazuma.
Pesimizam među stručnjacima
„Nažalost, ne znam nikoga u SAD ko je posebno optimističan da će olakšice sankcija biti ponovo potpisane", rekla je Laura Holgejt, koja je do dolaska Trampa u Bijelu Kuću bila američka ambasadorka u Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) u Beču.
IAEA, koja ima mandat da nadgleda poštovanje sporazuma, zaključila je da je Iran do sada ispunjavao svoje obaveze. Elizabet Rozenberg, nekada u Ministarstvu finansija SAD zadužena za sankcije, dijeli skepticizam kada je u pitanju mogućnosti da se spasi sporazum – čak i ako Evropljani uspiju da pronađu kompromisnu formulu.
Iako su diplomate EU u Vašingtonu zvanično uvjerene da će pregovarači naći zajednički imenitelj, iza zatvorenih vrata oni takođe izražavaju sumnju da će eventualni kompromis biti dovoljan za predsjednika SAD. „Niko ne zna šta će Tramp učiniti na kraju", kaže jedan od njih.
Slabe tačke
Tramp govori o tri „slabe tačke" sporazuma: Teheranski program balističkog oružja, prošireni pristup IAEA iranskim objektima i klauzula (Sunset Clauses) koja reguliše kada ističu različita ograničenja koja se odnose na iranski nuklearni program. Ta klauzula je najveći kamen spoticanja kada je riječ pronalaženju kompromisa, kažu američki i evropski eksperti.
Trampova administracija hoće da produži restrikcije Iranu koje bi prema sporazmu trebalo da potpuno budu ukinute do 2031. godine. Nasuprot tome, Evropljani ne žele tu ništa da mijenjaju, jer bi po njihovom mišljenju to značilo potpuno nove pregovore o nuklearnom sporazumu.
Ričard Nefju, koji je savjetovao Baraka Obamu prilikom pregovora sa rukovodstvom Teherana i bio zadužen za Iran u Savjetu za nacionalnu bezbjednost, takođe je skeptičan u pogledu nastavka nuklearnog sporazuma, između ostalog, jer dovodi u pitanje jedinstvo Evropljana.
Svi stručnjaci se slažu da je glavni problem u tome što se Donald Tramp odavno suštinski protivi sporazumu sa Iranom. Taj negativan stav je mogao biti dodatno ojačan pod uticajem novog savjetnika za nacionalnu bezbjednost Džona Boltona, koji je prije tri godine u jednom uvodniku napisao: „Da bi se zaustavila proizvodnja iranske nuklearne bombe, treba bombardovati Iran."
Rozenberg kaže da tema „kraj nuklearnog sporazuma" ima toliki značaj u Trampovoj izbornoj kampanji i njegovoj prvoj godini na položaju predsjednika SAD, „da je teško zamisliti neko čarobno diplomatsko rješenje koje sporazum istovremeno gazi i ne dodiruje".
Kako sa Trampom?
Dakle, s obzirom na Trampovo odbacivanje nuklearnog sporazuma, koji je spoljnopolitičko naslijeđe njegovog prethodnika Baraka Obame, postavlja se pitanje: Šta Merkel i Makron realno mogu da urade ove sedmice u Vašingtonu da ubijede Trampa da nastavi sporazum?
Njihov uticaj je ograničen, kažu bivši zvaničnici američke vlade.Makron i Merkelbi trebalo da izgrade srdačan odnos sa Trampom i donesu mu ponude, savjetuju američki stručnjaci. Ali na kraju krajeva, bi trebalo da objasne Trampu zašto je u interesu samih Sjedinjenih Država da sporazum opstane, kaže Holgejt.
Bivša američka ambasadorka smatra da je jedini način da to postignu sljedeći: Merkel i Makron bi trebalo da Trampu jasno predoče kako bi izgledao dan nakon prekida sporazuma: „Kako može biti u interesu Sjedinjenih Država da je naš savez sa Evropljanima u ruševinama, i da rukovodstvo u Teheranu, možda više nego prije 15 godina, ima osjećaj da je Iranu zaista potrebno nuklearno oružje da se brani od budućih američkih akcija?"
Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android