Nema mjestu optimizmu zbog pregovora o Siriji

Deutsche Welle: Od kraja februara u Siriji je na snazi primirje. Kakav je bilans ovog primirja?

Bente Scheller: Kod mnogih Sirijaca se tokom prvih sedmica ovog primirja probudila nada u bolje dane. Ovo primirje je bilo kršeno, ali su mnogi mislili da će se situacija popraviti. Bio je to prvi put da je odista nastupila pauza u borbama. Ipak, s vremenom je postalo jasno da se borbe nastavljaju. Ako pogledamo broj poginulih tokom protekle sedmice dana, moramo ustanoviti sljedeće: u ovom periodu nažalost nije bitno smanjen broj ubijenih.

Primirje je podrazumijevalo i nastavak borbi protiv jedne strane: protiv IS-a. Kako Vi vidite razvoj situacije na bojnom polju u protekla tri mjeseca.

Svi smo vidjeli kako je režimim predsjednika Asada povratio kontrolu nad gradom Palmirom. Tu je bilo i mnogo medijske inscenacije. Međutim, i dalje imamo problem da režim i ruska avijacija i dalje vrlo aktivno i opsežno bombarduju - i to skoro isključivo područja pod kontrolom pobunjenika, a skoro nimalo ona pod kontrolom IS-a. Zbog toga vidimo i vrlo male pomake u borbi protiv IS-a u Siriji.

Nejasna je situacija u gradu Alepu. U ovom najvećem gradi Sirije na malom prostoru se nalaze trupe predsjednika Asada, pobunjenika i raznih milicija - kako umjerenih, tako i islamistički orijentisanih.

Alepo je i dalje region u kojem traju žestoke borbe. To je zato što je ovdje za niz strana u sukobu posebno veliki ulog u igri. Alepo ima simboličan značaj jer je to najveći grad Sirije. Sigurno je da onaj ko tu ostvari napredak na vojnom polju može to da iskoristi kao povod za tvrdnje o velikoj pobjedi.

S druge strane je dramatična situacija u kojoj se nalazi stanovništvo, posebno ono u istočnom dijelu grada koji je pod kontrolom pobunjenika. Postoji samo uski koridor kroz koji se stanovništvu doturaju namirnice i ostale potrepštine. Ukoliko vladinim trupama pođe za rukom da presijeku taj koridor, nekoliko stotina hiljada ljudi će se naći u obruču i situacija će postati mnogo gora. Zbog toga je Alepo proteklih sedmica izložen jakim zračnim napadima režima i ruske avijacije. Sada bi i ovaj grad trebalo da postane zona u kojoj važi primirje. Možemo samo da se nadamo da će to ljudima donijeti neko olakšanje.

Između SAD i Rusije ponovo je izbio spor oko toga kako treba definisati terorističke grupe. Rusija traži da se grupa Ahrar ash-Sham stavi na UN-ovu listu terorističkih organizacija. SAD su to u Vijeću sigurnosti spriječile uz pomoć Francuske, Velike Britanije i Ukrajine. Ahrar ash-Sham je u svakom slučaju jedna stroga militantno-salafistička grupa, koja usko sarađuje sa Nusra frontom, organizacijom bliskom Al Kaidi. Kako Vi to tumačite?

Za Rusiju je važno da se neke grupacije stave na spomenutu listu, jer za takve grupe ne važi dogovor o primirju. To može da posluži kao izgovor za nastavak bombardovanja određenih dijelova grada. Ipak, od ranije znamo da takvi napadi rijetko pogađaju teroriste ili militantne organizacije. Najvećim dijelom tu stradaju civili. Diskusija o islamistima u Alepu počela je nakon neodržive tvrdnje da su većina pobunjenika u istočnom dijelu Alepa ustvari islamisti. Jasno je da oni to nisu. Nusra front je veoma slabo prisutan u tom dijelu grada. Ipak, Rusija je to stavila na dnevni red. Mislim da se ovdje radilo o političkom manevru Rusije koji su ostali spriječili.

Koliko je opozicija u Siriji uopšte jedinstvena, osim po pitanju da predsjednik Asad ne smije više da igra nikakvu političku ulogu?

Riječ je o vrlo različitim pozicijama. Počelo je time da Nacionalna koalicija koja je imala sjedište u Istanbulu nikada nije dobila veću podršku u samoj Siriji, niti je čak uspjela u tome da njeni predstavnici češće borave na teritoriji Sirije. Vladajuči režim je to spriječio sistematskim bombardovanjem područja koja nisu bila pod njegovom kontrolom. To je slabilo opozicione strukture i spriječilo da opozicija u egzilu dobije podršku naroda, ili da nešto učini za njega.

Zbog toga je i opozicija podijeljena, a njome se upravlja iz različitih dijelova svijeta. Između ostalog se to desilo i zato što Njemačka, Francusla i Zalivske države nisu mogle da se dogovore šta ustvari očekuju od opozicije. Ne postoji nikakav jedinstveni, krovni politički program, nego samo zahtjev: Asad mora da ode! To je doduše razumljivo jer najviše ljudi proteklih godina i strada upravo od Asadove armija i milicija.

Članice Kontakt grupe za Siriju će u utorak (17.5.) početi pregovore u Beču. Kako procjenjujete šanse za napredak u mirovnom procesu.

Do sada je bilo nekoliko takvih pokušaja. Nigdje nije došlo do nekog napretka. Jedan od osnovnih razloga je što je režim u Siriji prepoznao da je najbolja strategija da se igra na vrijeme. To je i ruska strategija. Svaki put uoči početka novog kruga pregovora je primijetno da se na određena područja u Siriji povećava pritisak, da se stanovništvo više izgladnjava i dovodi u još težu situaciju.

Tada se u vrhu dnevnog reda ponovo nađu pitanja humanitarnog karaktera. Ustvari, na tim pregovorima bi trebalo da se razgovara o preuzimanju vlasti u Siriji na način koji je definisan tokom drugog kruga pregovora u Ženevi. Ali upravo taj aspekt, koji bi mogao da dovede do oslobađanja Sirije, pada u drugi plan jer se svjesno u prvi plan stavljaju pitanja humanitarne prirode. Rijetko se govori o političkim temama. Zbog toga sam vrlo skeptična da će i ovi pregovori donijeti napredak.

Bente Scheller je šefica ureda Fondacije Heinrich Böll u Bejrutu.

S njom je razgovarao Matthias von Hein.