Nekontrolisana migracija se nastavlja

Ko je pobornik zahtjeva o preraspodjeli izbjeglica na sve zemlje EU, slijedi politički mainstream koji vlada u Njemačkoj - posebno kod kancelarke Merkel. Istovremeno to usložnjava probleme. Time će se povećati izbjeglički talas iz Afrike u pravcu Evrope.

Momentalno se nijedan Afrikanac, kojem uspije da se dokopa Evrope, ne podvrgava prisilnom povratku - čak i kad nema pravo na azil. Zemlje porijekla, iz kojih dolaze izbjeglice ne sarađuju sa ovdašnjim službama, jer nemaju nikakvog interesa da prime svoje odbjegle građane. "Duldung" kao izuzeće od progona se jednoga dana pretvori u stalni boravak. Tako nije zamišljen zakon o azilu. Ali realnost je ovakva: Ko se na bilo koji način dokopa Evrope, svejedno odakle i zbog čega dolazi, ima dobre šanse da u njoj i ostane i uživa sve privilegije i novčanu pomoć socijalne države, koje nudi ovaj bogati kontinent.

Politika iz suosjećanja?

Je li bijeg za osudu? Naravno ne. Apsolutno je razumljivo da se ljudi pokušavaju domoći Evrope, pa čak i kada bježe iz ekonomskih razloga kako bi izbjegli bijedu. Ali saosjećaj ne može poslužiti kao baza za političko djelovanje.

Dovoljno je pred očima imati nekoliko brojki i statističkih podataka i pogledati kako bi situacija sa migracijama mogla izgledati u budućnosti, za nekoliko decenija. A trebalo bi primiti k znanju i aktuelnu izjavu nigerijske ministrice za civilna pitanja Rakiatou Kaffa-Jackou, koju je dala povodom samita Afričke Unije. "Nije cilj", rekla je ona, "ograničiti stopu nataliteta." A ta stopa u Nigeriji u prosjeku iznosi više od sedmoro djece na jednu ženu. Afričko stanovništvo, koje već sada jedva da ima neku ekonomsku perspektivu, će se po prognozama UN-a do kraja stoljeća učetverostručiti na četiri i po milijarde ljudi. Poređenja radi: EU ima samo pola milijarde stanovnika sa tendencijom opadanja broja stanovnika.

Politička radikalizacija

Njemačka je na vrhuncu izbjegličke krize primila milion ljudi a druge članice EU narednih stotine hiljada ljudi. U poređenju sa rastućim brojem i pritiskom ekonomskih migranata iz Afrike to je, kako se čini, jako mali broj primljenih izbjeglica. Istovremeno se u cijeloj Evropi enormno povećalo neprijateljstvo prema strancima. Svugdje je došlo do jačanja desničarskih partija. Momentalno se bilježi njihova stagnacija, ali samo zato što je smanjen veliki talas dolazaka, kakav je postojao 2015/16.

Međutim, nekontrolirana migracija se nastavlja i ponovo povećava s tim što ovaj put putevi za Evropu vode isključivo preko Sredozemlja. Kada bi se pitale humanitarne organizacije, njihove akcije spašavanja (to nije spašavanje u pravom smislu te riječi već sastavni dio krijumčarenja ljudi) bi se morale proširiti. Kada bi došlo do nesmetane raspodjele izbjeglica diljem Europe, pritisak i brige kako dalje postupati sa njima, bi opao.

Evropa mora ponovo preuzeti inicijativu

Pita li se iko kakvu bi daljnju političku radikalizaciju i političke napetosti u Evropi moglo izazvati neželjeno i još veće i masovnije useljavanje? Da li iko zamišlja šta bi ostalo od Evropske unije, koja je po ovom pitanju neizlječivo podijeljena? Čak je i kancelarka Angela Merkel u međuvremenu obećala da se 2015. ne smije i neće ponoviti. Pitanje je samo, kako to ona može garantovati, kada istovremeno odbija da odredi gornju granicu broja izbjeglica koje Njemačka može da primi.

Evropa mora ponovo preuzeti inicijativu. Odluku o tome, ko ovdje može živjeti, EU ne može prepustiti krijumčarskim bandama. Stoga migranti, koji su pokupljeni iz Sredozemnog mora, ne smiju automatski biti dovedeni u Evropu. Kada ruta koja vodi Sredozemljem zbog masovnog priliva ljudi bude zatvorena, onda i samo onda će se moći postići dogovor o fer i pravednoj raspodjeli izbjeglica unutar EU.