Neizvjesna odluka o "udruženom zločinačkom poduhvatu"

U okviru pravosnažne presude u predmetu "Prlić i drugi", Žalbeno vijeće Haškog suda u srijedu (29.11.) će objaviti i odluku o tome da li je tokom proteklog rata u Bosni i Hercegovini postojao "udruženi zločinački poduhvat" (UZP) radi etničkog čišćenja dijelova BiH. Presudom iz 2013. godine bivši premijer tzv. Hrvatske republike Herceg-Bosne (HRHB), Jadranko Prlić nepravosnažno je osuđen na 25 godina zatvora, ministar obrane Bruno Stojić i nekadašnji načelnici Glavnog štaba Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši komandant vojne policije HVO-a Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

Raspravno vijeće tada je zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH, zbog umiješanosti Republike Hrvatske (RH), imao karakteristike međunarodnog sukoba i da su zločini nad muslimanima počinjeni u okviru UZP-a u kojem je učestvovao i dio vojno-političkog vođstva RH-a, uključujući tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana. Prema presudi iz 2013. godine, namjera tzv. Herceg-Bosne i njenih pomagača iz Zagreba bila je "uspostava etnički čistog hrvatskog entiteta" i njegovo pripajanje Hrvatskoj.  Kao članovi UZP-a, pored Franje Tuđmana, nepravosnažnom presudom krivima su proglašeni i bivši ministar obrane Gojko Šušak te načelnik glavnog štaba Hrvatske vojske (HV) Janko Bobetko. Zabrinuta kvalifikacijama iz optužnice, RH je više puta pokušala intervenirati u svojstvu "prijatelja suda" kako bi njeni pravnici i historičari dobili priliku da opovrgnu teze o UZP, ali je Sudsko vijeće odbilo ove zahtjeve.

Šta je važno Hrvatskoj?

Politički analitičar iz Zagreba Davor Gjenero kaže da, za razliku od srbijanskih zvaničnika uoči izricanja nepravnosnažne presude Ratku Mladiću, niko u Hrvatskoj ne pomišlja na opstrukciju mehanizama Haškog tribunala kako bi se spriječilo izricanje presude. "Hrvatsku politiku, posve racionalno, zanima samo jedan aspekt predstojeće presude – hoće li ono što je u prvostepenoj presudi rečeno o UZP-u opstati i u njenoj konačnoj varijanti. Jedina politička izjava koja je u tom smislu mogla 'zagrepsti uši' bila je ona predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja je nedavno izrazila nadu da taj dio presude neće opstati, ali je pritom rekla i kako bi takva presuda osporila rad Međunarodnog suda za ratne zločine", kaže Gjenero za Deutsche Welle.

Zagrebački analitičar, također, ističe da, kakva god presuda bila, ona neće bitno uticati na razvoj budućih odnosa Zagreba i Sarajeva. "Iako definicija o zločinačkom poduhvatu ima svoje opravdanje, cjelokupne odnose RH i BiH tokom rata nije moguće tumačiti samo tom odrednicom. Epizoda u kojoj je došlo do 'međunarodnog sukoba' i do uplitanja hrvatskih oružanih snaga u procese u BiH, i do teških zločina nad Bošnjacima koji su tada počinjeni, ne mijenja temeljnu odrednicu rata kao agresije Miloševićeva režima, ali i ne objašnjava odnose Hrvatske i BiH koje su u ključnim razdobljima ratnog sukoba bile saveznice, uključujući proces oslobođenja okupiranog teritorija Hrvatske, što je bilo i regulirano formalnim sporazumom predsjednika Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića", ističe Gjenero.

Dvostruka mjerila u pogledu UZP-a?

Izjavu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da će Haški sud izgubiti kredibilitet, ukoliko se u pravosnažnoj presudi potvrdi postojanje UZP-a, za Deutsche Welle je komentirao i izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava Branko Todorović. "Naravno da je ta izjava izazvala niz reakcija, prije svega,  bošnjačkih dužnosnika, koji su se pitali 'otkuda to da predsjednica susjedne zemlje vodi toliko brige o šestorici državljana BiH', pa do otvaranja pitanja tužbe BiH protiv Hrvatske, zbog 'agresije' na BiH. Reagovala su i udruženja preživjelih žrtava proteklog rata podsjećajući na činjenicu da je RH uvijek podržavala i odobravala kvalifikaciju UZP-a kada se presuđivalo srpskim zvaničnicima, ali kada su u pitanju hrvatski, onda su druga mjerila i principi. Izricanje pravosnažne presude 'Prliću i drugima' ponovo će otvoriti polemike o tome doprinose li presude pomirenju ili još dubljim podjelama, a bit će otvorena i pitanja satisfakcije za žrtve koje se najčešće gube iz vida", kaže Todorović.

U prvostepenoj presudi čelnicima tzv. HRHB-a i njihovim saučesnicima iz RH-a, iznesena su tri dokaza na osnovu kojih je ustanovljeno postojanje UZP-a. Prvi je transkript razgovora Franje Tuđmana i čelnika bh. Hrvata iz decembra 1991. godine na osnovu kojeg je ustanovljeno postojanje namjere etničkog čišćenja dijelova tzv. HRHB (Hrvatske Republike Herceg-Bosne). Drugi je knjiga bh. Hrvata Ante Valente, a treći transkript razgovora Tuđman-Praljak-Šušak iz 1992. godine o nacionalnoj sigurnosti. Ovi dokazi dostavljeni su Haškom sudu za vrijeme predsjedničkog mandata Stjepana Mesića. Odbijajući zahtjev RH da se u proces uključi kao "prijatelj suda", Žalbeno vijeće je pojasnilo da nepravosnažnom presudom "nisu doneseni eksplicitni zaključci u pogledu sudjelovanja Tuđmana, Šuška i Bobetka u UZP-u, da presumpcija njihove nevinosti nije povrijeđena i da presuda koja se odnosi na trojicu hrvatskih zvaničnika ne znači utvrđivanje odgovornosti RH kao države".