„Ako se desi jednom, desiće se opet“
23. juli 2017Marija iz Niša (pravo ime poznato redakciji) primijetila je da u braku nije sve u redu tek kada je zatrudnjela. I ranije je doduše sa mužem bilo svađa, ali su one učestale kada je ostala u drugom stanju iako je beba bila planirana. A nakon porođaja krenule su i batine. „Beba je tada imala dva mjeseca i on ju je držao u rukama. Svađali smo se, više se i ne sjećam oko čega, i u jednom trenutku moj suprug je bebu bukvalno ispustio na krevet i zaletio se i udario me tri puta pesnicom u rame", sjeća se ona.
„Bio je dovoljno svjestan da me ne tresne u glavu. Pozvala sam policiju, policija se stvarno mnogo brzo stvorila, odveli su ga službenim vozilom, a meni rekli da dođem za pola sata. Ispitavali su nas u razdvojenim prostorijama i tu smo se rastali", sjeća se ona. Kaže da su je u Centru za socijalni rad savjetovali da se pomiri sa mužem „jer se to desilo prvi put", ali ona je ostala pri svome. „Nisam željela da dajem drugu šansu jer znam da, ako se desi jednom, desiće se opet, za mjesec dana, za pet godina, svejedno je", kaže Marija.
Krvavi jul
Situacija sa porodičnim nasiljem u Srbiji je dramatična. U samo sedam dana jula izgubljena su tri života od kojih je jedan dječiji, ranjeno je troje ljudi, a u oba slučaja ubistva su počinili nasilni bivši muževi i očevi u ili ispred centara za socijalni rad. Na Novom Beogradu je 5. jula ispred svoje troje djece Milan Lovrić udarcima kamenom u glavu ubio suprugu Olgu u vrijeme kada je došao da vidi svoju djecu, a potom se bacio pod voz. Sedam dana kasnije u Rakovici je Marko Nikolić ubio svoje četvorogodišnje dijete i bivšu nevjenčanu ženu te ranio troje prolaznika koji su htjeli da pomognu u svađi ispred Centra za socijalni rad. Nikolić je potom uhapšen.
Psihoterapeut Ivajlo Ilijev kaže da je znakovito što su se ubistva desila baš ispred centara za socijalni rad. „Centar za socijalni rad ovdje jeste na određeni način simbol inertnosti i jalovog odnosa države prema svom građaninu. Ima tamo sjajnih ljudi koji svoj posao rade kako treba, međutim sistemski ne postoji nikakva mogućnost da ta ustanova na bilo koji način uradi nešto bitnije za građane", kaže Ilijev za DW.
Tek su ove tragedije razmrdale širu javnost i pokrenule kontroverzne diskusije o porodičnom nasilju. Funkcionalni sistem je zatražen i sa protesta u Nišu gdje su se udruženja „Porodična filharmonija" i „Centar za devojke" okupila ispred Centra za socijalni rad u pješačkoj zoni.
„Naša poruka je da sve institucije moraju da budu usaglašene u odlukama, ne mogu da kažem koja institucija je najodgovornija za ovakve strašne situacije. Nekad policija smatra da ne treba da reaguje, nekad Centar, nekad Sud ne procijeni kako treba, ali smatramo da treba svi podjednako da se bave istim problemom, imaju iste aršine u donošenju odluka, na primjer ko smije da vidi dijete i u kojim okolnostima", kaže za DW Milica Bugarin, predsjednica udruženja „Porodična filharmonija". „Ako dozvoliš da nasilnik viđa dijete, moraš da obezbijediš i majku i dijete i da ne postoji ni jedan promil šanse da se nešto desi. Ni jedan promil! A ne da se desi strašno ubistvo!"
Nedovoljno oštre kazne?
Doktorantkinja na katedri za krivično pravo Pravnog fakulteta u Nišu Milica Stanković sprovela je istraživanje na teritoriji grada upravo iz oblasti nasilja u porodici. Prema ovom istraživanju, čak u 27 odsto slučajeva je počinilac isto krivično djelo počinio i ranije, dok je 42 odsto njih počinilo druga krivična djela. Milica Stanković smatra da, iako je preuzela odgovornost donošenjem Zakona o sprečavanju nasilja u porodici, država stalno mora da poboljšava mehanizme podrške i pomoći.
Kako kaže naša sagovornica, neophodna je i reforma krivičnog zakonika i oštrije zaprijećene kazne. „Sudovi moraju da izriču strožije zatvorske kazne počiniocima tako da utiču na njih da više nikada ne pomisle da izvrše nasilje nad članom porodice, a istovremeno pokažu žrtvi da brinu o njoj", kaže Stankovićeva. Dodaje da u 17 odsto slučajeva počinilac bude oslobođen jer nasilju ne prisustvuje niko osim žrtve i nasilnika, a „žrtva ne želi da svjedoči iz straha od novog nasilja".
Koliko se i kako primjenjuje novi zakon? Koliko se u Srbiji prijavljuje nasilje u porodici? Te i druge odgovore DW danima ne dobija od MUP-a, uprkos obećanjima.
„Ima svakakvih žena"
A koliko je društvo svjesno da mora da se uključi pokazuju i protesti održani ovim povodom. Na protestu u Nišu bilo je tek dvadesetak ljudi – mahom aktivistkinja, možda još koja mlada majka. Milica Bugarin iz „Porodične filharmonije" vidno je razočarana time. Možda, kaže, jer je radni dan, ali i zato što se većina žena plaši da javno istupi.
Prolaznici su u hodu čitali transparente, a po koji muškarac je dobacio da „ima svakakvih žena", ili da „nisu uvijek muškarci krivi", bilo je psovki, ali i pohvala. Jedan od retkih muškaraca na ovom protestu kaže da „ovo nije ženski skup" i da „građani treba da izraze nezadovoljstvo zbog nefunkcionisanja institucija, da se odgovorni zamisle i riješe da se bave svojim poslom".
Strah zbog prijetnji
Marija sa početka priče zbog posla nije otišla na protest. Poslije fizičkog nasrtaja se razvela od nasilnog muža. Tek tada je saznala da nije bila prva žrtva njenog supruga već da je on prije desetak godina maltretirao svoju majku. Ipak, po odluci suda, već nekoliko mjeseci dovodi dijete u park tri puta sedmično – da se vidi sa ocem. Dijete sada ima dvije godine i, kako naša sagovornica kaže, bivšeg muža ne doživljava kao tatu. Kako nekad ne stignu da se usaglase preko radne nedjelje, bivši muž zna i da zaprijeti.
„Nekad pobjesni, pa mi je prije dvije nedjelje prijetio da on poznaje ljude koji su se ponudili da me prebiju, da ja tri dana ne vidim dijete, pa da vidim kako papir ništa ne znači", kaže ona i dodaje da ju je to prilično uznemirilo. Savjetovala se sa advokatom – prema novom zakonu za zastrašivanje je zaprijećeno do tri mjeseca zatvora. „Ali šta onda?!", pita se. „Nije mi svejedno, ne znam šta da radim. Posebno poslije ubistava ovih žena. Nisam više sigurna da su to samo priče, tim više što je komentarisao ta ubistva riječima – 'sigurno ga je žena isprovocirala'."