1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Napredak! Napredak?

Miodrag Šorić
19. decembar 2015

Vijeće sigurnosti UN-a je jednoglasno usvojilo rezoluciju o okončanju sirijskog rata. Doduše to je dobar prvi korak, ali ni izdaleka nije dovoljan, smatra Miodrag Šorić.

https://p.dw.com/p/1HQRQ
Foto: Reuters/C. Allegri

Na papiru sve izgleda dobro: Pet članica Vijeća sigurnosti s pravom veta i druge važne države, među njima Njemačka, su dogovorile u New Yorku prijedlog rezolucije o Siriji. Ova rezolucija predviđa da u roku od šest mjeseci u Damasku bude formirana prelazna vlada - i najkasnije za godinu i pol budu održani novi izbori. Sudbina sirijskog predsjednika Bašara al-Asada za sada je izostavljena. Rusija i Iran podržavaju i dalje režim u Damasku. Američki predsjednik Barack Obama je jasno rekao da Asad može biti partner u pregovorima samo tokom prelaznog perioda. Neslaganje oko toga što dalje sa Asadom je dakle ostalo.

Kolika je vrijednost ove rezolucije UN-a pokazati će se u drugoj polovini januara. Onda će se u Ženevi za zajedničkim stolom naći predstavnici Asadovog režima i pobunjenika. Oni, koji se ovih dana međusobno pokušavaju ubiti, trebaju dakle konstruktivno surađivati i uopće zajedno vladati. Može li to uspjeti? Skepticizam je veliki - na svim stranama.

Sukobljeni Asadovi protivnici

Skepticizam je veliki i zbog toga jer su Asadovi protivnici sve samo ne jedinstveni. Sekularne ili strogo islamističke snage imaju sasvim različite predstave o budućnosti Sirije. Saudijska Arabija je prije nekoliko dana pokušala okupiti sunitske pobunjenike - sa skromnim uspjehom. Jedan njemački list je savez sirijske opozicije, koji je formirala Saudijska Arabaija, nazvao "Geisterallianz" (Savez duhova - op. red.). Ako dakle čak ni milioni koje izdvaja Rijad ne mogu okupiti sirijsku opoziciju ni za kratko vrijeme, kako to onda može poći za rukom međunarodnoj zajednici?

Soric Miodrag Kommentarbild App
Miodrag Šorić, DW Washington

Saudijska Arabija i Iran podržavaju rezoluciju u najmanju ruku zvanično. Ipak papir trpi sve. Rijad i Teheran jedan drugoga posmatraju sa nepovjerenjem. Rezolucija o Siriji je u tom smislu malo toga promijenila.

Razlike između SAD-a i Turske

Za to vrijeme vlada nejedinstvo i između Amerikanaca i Turaka oko toga da li i ako da, onda koliko, treba podržavati Kurde na sjeveru Sirije. Washington ih smatra saveznicima u borbi protiv terorističke milicije "Islamska država". Obamina administracija želi Kurdima i dalje slati novac i oružje. Upravo to alarmira Ankaru. U konačnici jedan dio sirijskih Kurda surađuje sa PKK - intimnim neprijateljem Ankare. Do sada je SAD-u i Turskoj polazilo za rukom da tu temu drži "pod pokrivačem". Pitanje je međutim: Koliko dugo još - osobito ako Kurdi prilikom određivanja sirijske budućnosti budu imali važnu riječ.

Rizika, da projekt "Mir za Siriju" i nakon rezolucije UN-a, ne uspije postoji mnogo. Bio bi veliki napredak ako bi u narednim sedmicama u najmanju ruku zašutilo oružje. Do sada je od nejedinstva međunarodne zajednice profitirala samo "Islamska država".