Napadi na ratne reportere ostaju nekažnjeni

Egon Scotland je bio na putu iz Zagreba prema Krajini kako bi ispitao gdje je nestala jedna kolegica. Sumnjalo se da je novinarka pala u ruke pobunjenih Srba. Na prilazu hrvatskom selu Jukinac na vozilo u kojem se nalazio Scotland otvorena je vatra, premda je vozilo bilo jasno označeno s natpisom press. Scotland je iskrvario na putu do najbliže bolnice.

Vijest kao šok ali i spoznaja da je počeo rat

Vijest je izazvala pravi šok među njemačkim medijima, jer tek tada su shvatili da je na području tadašnje Jugoslavije počeo rat. Egon Scotland bio je prvi njemački novinar koji poginuo u tom ratu. Ukupno je u ratu na području bivše Jugoslavije između 1991. i 1995.godine poginulo 45 novinara. Potaknuti ubojstvom ali i djelovanjem Scotlanda, njegovi kolege iz Münchena odlučili su osnovati udrugu „Novinari pomažu novinarima“, objašnjava predsjednik udruge Carl Wilhelm Macke:

"Egon Scotland je izvan svojeg izvještavanja nastojao pomoći jednoj njemačkoj novinarki koja se nalazila u velikoj životnoj opasnosti, i pri tome je sam ubijen. Ideja udruge je zapravo bila u smislu onoga što je i sam Scotland činio – pomoći drugim kolegama koji se nalaze u kriznim zonama i onima koji se nalaze u bezizlaznim situacijama“.

Za novinare u Njemačkoj dodatan šok predstavljala je i činjenica da je automobil u kojem se kretao Scotland bio jasno obilježen kao vozilo medija. Egon Scotland bio je meta ciljanog napada, kaže Michael Rediske, predsjednik uprave njemačkog odjela Reporteri bez granica. Ovo ubojstvo pokazuje da se u tom ratu nisu poštivala nikakva pravila fairplaya, a to se odrazilo u njemačkoj javnosti, kaže Rediske i nastavlja: „Smrt i ubojstvo novinara kao tema postala je mnogo važnija, i u tom okviru 50 novinara osnovalo je i njemačku podružnicu Reportera bez granica. Njihov cilj je bio sve poduzeti za slobodu medija i zaštititi novinare od sukoba“.

Reporteri bez granica i Novinari pomažu novinarima

Reporteri bez granica pokrenuli su reklamnu kampanju i počeli se jače predstavljati javnosti. Kako bi se zaštitili novinari najbolje je posvetiti najveću moguću pozornost javnosti, kaže Rediske. Prikupljaju se informacije o kršenju sloboda medija i o napadima na novinare te se pokušava te informacije predstaviti širom svijeta.

„Reporteri bez granica nisu organizacija koja se koristi diplomatskim sredstvima. Svjetska javnost je naše načelo i ujedno najbolja zaštita za ugrožene ili uhićene novinare. To su nam potvrdili mnogi nakon njihova puštanja na slobodu. Bili su nam duboko zahvalni da smo njihov slučaj predstavili u javnosti kako primjerice ne bi tajnim službama bilo lako prikrivati činjenicu da su uhićeni“, navodi Rediske.

Udruga Novinari pomažu novinarima djeluje drukčije. U njihovom radu javnost se ne nalazi u prvom planu. Glavni cilj je što je prije moguće pomoći novinarima bez puno birokracije. Tako se, primjerice, organizira liječenje ranjenih ili financira vraćanje ozlijeđenih i bolesnih novinara iz kriznih područja u domovinu i povratak svojim obiteljima kojima se nudi financija pomoć. Tako je pružena i pomoć jednom novinaru koji se vraćao iz Iraka, prisjeća se Carl Wilhelm Macke:

„Informiralo nas je grčko novinarsko udruženje. Novinar je u napadu izgubio nogu, a teško je ranjen i njegov sin. Cijeli slučaj smo mi preuzeli kao i troškove njegove operacije u Njemačkoj, troškove proteze kao i u vjelosti vrlo opsežne mjere rehabilitacije. Za sve to je potreban novac. Potrebno je znati kojim zakladama se možete obratiti u Njemačkoj. To je samo jedan slučaj, a ima ih puno."

Kako zaštiti novinare i pomoći predstavnicima medija?

Obje organizacije ne samo da zahtijevaju zaštitu novinara koji se nalaze u kriznim područjima već i efikasno rasvjetljavanje ubojstava i zločina koji su počinjeni nad novinarima, kao i pravno gonjenje počinitelja. U slučaju ubojstva Egona Scotlanda do danas nitko nije pozvan na odgovornost. Iza smrtonosnog napada najvjerojatnije stoji bivši vođa srbijanskih milicija Dragan Vasiljković poznatiji pod nazivom kapetan Dragan. On je 2009. godine uhićen u Australiji na temelju zahtjeva za izručenjem Hrvatskoj. Krajem ožujka 2010. Vrhovni australski sud je odlučio da Vasiljković može biti izručen Hrvatskoj. On je trenutačno u zatvoru Silerwater u Sydneyu gdje čeka da Savezni sud odluči o njegovoj novoj žalbi kojom pokušava spriječiti svoje izručenje. Konačna odluka o izručenju je u rukama australskog ministra unutanjih poslova, ali Ured ministra Brendana O'Connora je priopćio da neće donositi odluku o izručenju dok je u tijeku postupak pred Saveznim sudom.

Autori: Zoran Arbutina / Alen Legović

Od. ured.: Marina Martinović