Napadi na izbjegličke domove

Njemačka 2015/2016. Kroz prozor je ubačena zapaljiva materija. Kanister s benzinom se zapalio u hodniku. Na ulici stanovnici aplaudiraju s odobravanjem ili jednostavno ne obraćaju pažnju. Pojedini koji su pomagali izbjeglicama dobijali su prijetnje smrću, kao i Daniel Molitor iz jednog izbjegličkog centra iz Drezdena. "Već sam dobio dvije prijetnje. Šta treba da me razapnu", priča.

Međutim, napadi postaju sve neobuzdaniji i učestaliji, i to ne samo u istočnoj Njemačkoj već i u Bavarskoj, Baden Virtembergu i Sjevernoj Rajni Vestfaliji. Statistike Savezne kriminalističke službe bilježe drastičan razvoj događaja. Od 2011. kada je zabilježeno 18 napada na domove za izbjeglice i potražioce azila u 2015. se dogodilo 900 napada. Samo u malom broju slučajeva se protiv počinioca vode procesi.

Operativni centar u Saksoniji, koji istražuje krivična djela počinjena od strane desnih ekstremista, preduzima korake protiv počinioca u ovoj istočnoj saveznoj pokrajini. Najveći izazov za istražne organe predstavlja to što su počinioci promijenili profil, kaže šef ovog centra Bernd Merbic (Merbitz). "Klasičnih desničara u spitfajer jaknama i dubokim čizmama odavno već nema." Sve češće se događa da su počinioci nepoznati policiji, odnosno da se radi o do sada besprijekornim građanima, najčešće muškarcima između 18 i 35 godina, napominje Merbic.

Napadi u ime naroda

Svijest o nepravdi je u dijelu stanovništva očigledno niska, kao što po pravilu pokazuju izjave građana u blizini mjesta zločina. Prije godinu dana, kada je došlo do napada na izbjeglički centar u Treglicu (Saksonija Anhalt), protokol slučaja je pokazao neraspoloženje stanovništva, jer kako su govorili "ovo s izbjeglicama je baš uzelo maha". Niko se više ne osjeća sigurno, kazao je tada jedan građanin.

Aneta (Anetta) Kahane iz Amadeu-Antonio fondacije koja pruža podršku izbjeglicama užasnuta je ovakvim izjavama. "Kada se počine ovakva nasilna djela prema jednoj određenoj kategorji ljudi, u ovom slučaju prema izbjeglicama, onda to izaziva rasizam i nasilje u jednom dijelu stanovništva."

Ovakvo postupno povećanje podrške u jednom dijelu stanovništva je zasluga potpirivanja od strane političkih huškača, jasno je to i Franku Cobelu (Zobel). On radi pri mobilnom Centru Ezra za pomoć žrtvama desničara i rasista u blizini Erfurta. "Ovakvo rasističko raspoloženje u društvu i politici podržava ono što rade počinioci." A ovi onda osjećaju da je kvazi legitimno to što čine, odnosno da napade vrše u ime naroda. Sudski protokoli protiv optuženih pokazuju da oni zaista tako i misle, bez obzira što odbrana često govori kako su bili "pijani".

No, kao i mnogi drugi predstavnici nevladinih organizacija, i Aneta Kahane može da potvrdi da se na mjestima napada nalazi takođe i "druga strana", dakle ljudi koji ulažu napore u integraciju izbjeglica.

Ali, oni sve češće moraju da se brane zbog svoje borbe protiv napada i neprijateljstava. "Ovo je još uvijek malo primjetno da ovi konflikti prerastaju i u velike porodične konflikte", kaže Kahane i ne nada se da bi se nešto moglo promijeniti u pozitivnom smislu. "I to se ne može sada brzo prigušiti i okončati, jer Njemačka ima značajan potencijal za čistim rasizmom." Proces promjena će tako još potrajati.

Tužna istorija napada

Ovim procjenama u prilog govore i napadi na domove za izbjeglice koji se događaju već 25 godina. Prvi su se dogodili početkom 1990-ih u gradovima kao što su Hojersverda, Rostok, Ašafenburg, Špajer i Imenhauzen. 1991. su u Sjevernoj Rajni Vestfaliji dvije djevojčice od šest i osam godina starosti pretprjele teške opekotine. U Libeku je 1996. desetoro ljudi stradalo u požaru u jednom izbjegličkom centru. Za taj zločin niko do sada nije odgovarao.

U podmetnutom požaru u Ludvigshafenu su djeca pretrpjela teške opekotine jer nisu pravovremeno izvučena na sigurno. Narednih godina su se povećali napadi na izbjeglice podmetanjem požara. Policija, državna tužilaštva, organizacija Pro azil i Amedeu-Antonio fondacija stotine stranica su popunile napadima na izbjegličke centre.

A od kada dolazi sve više izbjeglica sve su učestaliji napadi. I ne događaju se napadi samo na zgrade u kojima se planira otvoriti neki prihvatni centar, već se napadaju i već naseljeni centri za izbjeglice. I stoga su postupci počinitelja postali sve brutalniji. Zbog ovakvog stanja u zemlji mnoge izbjeglice se plaše da uopšte izađu na ulicu i napuste izbjegličke domove, kaže Frank Cobel iz Ezra-e. "Njihovo kretanje je u potpunosti ograničeno", primjećuje Cobel i zaključuje kako je integracija izbjeglica u njemačko društvo u ovakvim okolnostima nemoguća.