„Ili si separatista ili fašista“

U Barseloni je počeo generalni štrajk. Na hiljade ljudi demonstrira protiv policijskog nasilja tokom održavanja referenduma o nezavisnosti koji je održan u nedjelju. Ne radi javni prevoz, zatvorene su škole, muzeji, prodavnice, kafići. Generalnom štrajku priključio se i fubalski klub Barselona koji danas nije održao trening. Na demonstracijama učestvuje više od četrdeset sindikata i udruženje.

Oni koji u nedelju nisu izašli na glasanje zabrinuti su šta će se dalje dešavati. „Mi smo tiha većina", kaže taksista Bernet. „Mi ne želimo nezavisnost. Bojim se šta će biti ukoliko katalonska vlada proglasi nezavisnost."

Ukoliko se to desi, vrlo je moguće, da će španska vlada da se pozove na član 155 španskog ustava, koji vladi u Madridu omogućuje da Kataloniji poništi autonomni status, kaže Jesus Palomar, profesor političkih nauka na univerzitetu u Barseloni. U tom slučaju španska vlada bi mogla da uhapsi Pudžemona, ministra Romevu (ministra spoljnih poslova regionalne vlade Katalonije, prim. red.) ili druge članove vlade koji su bili uključeni u akciju." Rahoju je međutim za to potrebna podrška drugih stranaka u parlamentu. „Podemos i socijalisti za to vjerovatno neće glasati", kaže Palomar. Ipak on ne isključuje mogućnost hapšenja. On smatra da je španska vlada na sve spremna.

Do prije nekoliko godina još je postojala mogućnost političkog dogovora, pronalaženje na primjer finansijskog rješenja, kaže politikolog i dodaje da to sada više nije moguće. „Ne zato što političari to ne žele, već zato što sada, nakon nedjelje, društvo to ne želi." Ukoliko bi nezavisnost bila samo politički cilj stranaka, pregovori bi još bili mogući, ali nakon referenduma prije svega ljudi hoće nezavisnost, smatra Palomar.

Nepomirljive pozicije

„Sa jedne strane imamo premijera Rahoja, koji, bez obzira kolika je cijena, ne želi da govori o nezavisnosti. Sa druge strane imamo premijera Pudžemona koji hoće da razgovara samo o tome kako da se najbolje ostvari nezavisnost. Te potpuno suprotne pozicije je nemoguće pomiriti.

Zamislivo rješenje, ocjenjuje Palomar, je da se uključi posrednik iz inostranstva, kojeg obje strane uvažavaju, recimo jedan od dobitnika Nobelove nagrade za mir. Ali da li bi španska vlada prihvatila jednog međunarodnog posrednika? „Vjerovatno ne", kaže Palomar. Pozicije dvije strane su nepomirljive kao nikada ranije, pa tako dijaloga ne može biti, uvjeren je: „Ni jedna strana neće drugoj izaći u susret."

Evropski parlament o Kataloniji

S tim u vezi nasilje koje je izvršila nacionalna policija moglo bi da predstavlja odlučujući udarac za oslobađanje, smatra profesor političkih nauka. „Nedjelja je bila prekretnica, policija je narušila osnovna prava građana. Sada pred međunarodnim institucijama možemo da se žalimo zbog povrede ljudskih prava i da tražimo njihovu podršku."

Predsjednik Evropske komisije Žan-Klod Junker tu mogućnost je međutim odbacio. Sukob je „unutrašnja stvar" Španije - još uvijek, jer sljedećih dana o Kataloniji bi trebalo da raspravlja Evropski parlament.

Da li separatistima idu na ruku slike krvavih demonstranata? Da li je neodstupanje od referenduma i glasanja politička računica? Te slike su obišle svijet. O katalonskim težnjama za nezavisnost tako će biti riječi čak i u parlamentu EU. „Ne, niko nije mogao da predvidi ili zamisli takvo nasilje. Za četrdeset godina takvo nešto nismo vidjeli", naglašava Palomar.

U jednoj stvari taksista Bernet i profesor političkih nauka se slažu: nasilje od 1. oktobra snažno je polarizovalo društvo. Bernet govori o podjeli: „Ili si separatista ili fašista, nakon 1. oktobra više ničeg nema između. Takvo je ovdje raspoloženje."