Naklon pred genijem: 100. godišnjica smrti Augustea Rodina

Markus Lüpertz ga obožava već od svoje mladosti. Skulptura Augustea Rodina "Hodač" ga je, i prije nego što je sam postao umjetnik, s 16 ili 17 godina tako fascinirala, da ju nikad više nije zaboravio. To se može pročitati na jednom tekstu na zidu u okviru izložbe u Grand Palaisu u Parizu.

Ovako kao kod ovog njemačkog kipara su se budili osjećaji kod mnogih umjetnika prilikom prvog susreta s umjetničkim svijetom Augustea Rodina. Bilo da se radi o oduševljenju ili odbijanju - njegova umjetnost ostaje urezana u sjećanje. Melankolija, nesavršenost, odvraćanje od svijeta, ali i erotika Rodinovih skulptura i crteža ostaju u svijesti. No, kako Rodinova djela odjekuju u umjetnosti Markusa Lüpertza? U jednoj sali izložbenog prostora stoji "Jutro ili Hölderlin", skulptura nastala 2011. godine: glava je skrivena iza maske, udovi su veliki, noge raširene. Bliskost s Rodinovom skulpturom "Hodač" iz 1877. je evidentna. 

1917. je Rodin umro u Meudonu

Izložba u Grand Palaisu je klasična retrospektiva za stotu godišnjicu Rodinove smrti 17. studenog. Djela tog 1840. godine u Parizu rođenog i 1917. u Meudonu preminulog umjetnika se mogu vidjeti tokom cijele godine u Rodinovom muzeju (Musée Rodin) na lijevoj obali Seine, samo dvije metro-postaje udaljenom od Grand Palaisa. Kustosti pitaju što se dogodilo s Rodinovim djelom, kako je ono prihvaćeno kod suvremenih umjetnika, publike, kolekcionara, i kako je ono i danas živo, 100 godina poslije njegove smrti?

Rodin nije bio tipični avangardist, već umjetnik koji je drugima pripremio put, kaže direktorica Rodinovog muzeja i kustosica izložbe u Grand Palaisu u Parizu Catherine Chevillot. Njegove inovacije u umjetnosti su mnogi drugi umjetnici prepoznali i dalje ih razvijali. Rodinov "Hodač" se nalazi u jednoj sali na kraju izložbe. Ta ogromna brončana figura je okružena umjetninama koje imaju veze s njom ili je "Hodač" imao utjecaja na njih. Ta Rodinova skulptura prikazuje ustvari Ivana Krstitelja, stvorenog u stilu grčkih ili rimskih statua. Ali on je kod Rodina osakaćen: nema ruku ni glave. Uzor za "Hodača" je bila "Miloska Venera".

Što je to bilo novo kod Rodina?

Njegovo djelo govori dosta o krizi, ali i o novim iskustvima modernog čovjeka na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Torzo, jedan fragment kao konačno djelo, anatomski nepotpune figure se razvijaju u Rodinov znak prepoznavanja. Njegovim skulpturama nedostaju glave, ruke, noge. No, one nisu studije, već gotova djela. Je li se pozabavio s tada nadolazećim oduševljenjem psihoanalizom Sigmunda Freuda? Catherine Chevillot ističe da je Rodin bio jednostavan čovjek, nije bio intelektualac. Nije nešto puno čitao, kaže ona i dodaje da je njegov veliki interes bio istraživanje oblika i materije.

U Grand Palaisu se u 14 sala i na dva kata može vidjeti koliko veliki utjecaj je na njegove suvremenike i umjetnike sljedećih generacija imala Rodinova radoznalost i interes za eksperimentiranjem. Izložba je podijeljena u tri poglavlja: ekspresionistički Rodin, šokirajući Rodin i eksperimentalni Rodin. S njegovim uvrnutim ili okrenutim tijelima, varijacijama i ponavljanjima, gipsanim nogama, glavama, iskrivljenim i urlajućim ustima, Rodin se razvio u umjetnika koji sa svojim radovima obilježava prijelaz u 20. stoljeće. Možda je u svoje vrijeme bio najradikalniji umjetnik.

Rastanak od Camille Claudel je bio veliki udarac

Od njegove dugogodišnje ljubavnice Camille Claudel se u okviru izložbe iznenađujuće može vidjeti samo jedno djelo. "Ona je bila velika kiparica, ali Rodin je bio genije", kaže povjesničarka umjetnosti i sukustosica Antoinette Le Normand-Romain te istovremeno raščišćava s glasinama o tome da Claudel ima autorska prava na Rodinova djela. "Oni su bili strastveno povezani. Claudel ga je podržavala u njegovim najpoznatijim djelima: Vrata paka ili Građanima Calaisa, ali i ništa više od toga", pojašnjava Chevillot. Claudel je, kaže ona, modelirala ruke, glave, noge. Oboje su dosta patili zbog rastanka: "Rodin je dvije godine bio depresivan." 

Svjetska izložba u Parizu iz 1900. godine je bila obrat u Rodinovoj karijeri. U svom paviljonu na Place de l'Alma u Parizu je prodao 150 svojih djela. Zbog Rodina su u tu francusku metropolu dolazili umjetnici i kolekcionari iz čitavog svijeta. Rodin je tada prodao skulpture u vrijednosti od oko 200.000 franaka (oko 30.500 eura). Mladi moderni umjetnici su ga oponašali i studirali njegovo djelo.

Nesavršenost je Rodinu donijela uspijeh 

Oduševljenje Rodinom se odvijalo u valovima. Najveći val je bio u vremenu prijelaza iz 19. u 20. stoljeće. Tada su brojni kolege posjećivali njegov atelje. Rainer Maria Rilke, koji je povremeno radio kod Rodina kao tajnik, 1903. je napisao jednu hvalospjevnu studiju u kojoj je tog umjetnika idealizirao i stilizirao u lik oca moderne. Međutim Rodin zmeđu dva svjetska rata nije više bio u centru pažnje. Figurativno je važilo kao staromodno. Nakon Drugog svjetskog rata je, međutim, došlo do intenzivnog suočavanja s figurativnim u umjetnosti i s njegovim ponovnim otkrićem. Germaine Richier, Henry Moore, Per Kirkeby, Etienne-Martin su stvarali torza ili pojedinačne instalacije s nogama, rukama ili glavama, a koje su se oslanjale na Rodinova djela. I kod Alberta Giacomettija je Rodinov poseban način oživljavanja skulptura našao odjeka: 1960. godine je taj švicarski umjetnik napravio svoju dugonožnu skulpturu "Čovjek koji hoda" ("L'Homme qui marche").

Kiefer - Rodin: dijalog umjetnika u Rodinovom muzeju

Da interes za Augusteom Rodinom do danas ne jenjava, potvrđuje i posjet Rodinovom muzeju gdje Anselm Kiefer, njemački slikar i kipar, trenutno izlaže svoje viđenje Rodina. Kiefer, koji živi u južnoj Francuskoj, prvi put je 2013. posjetio Rodinov atelje u Meudonu i tamo saznao o postojanju knjige "Katedrale Francuske". Rodin ju je napisao i ilustrirao 1914. godine, a prikazuje fascinaciju za veličinu i osjetilnost arhitekture. Anselm Kiefer se na zahtjev Rodinovog muzeja pozabavio s tom malo poznatom knjigom i napisao jednu vlastitu umjetničku knjigu koja već sa svojom materijalnošću posjeduje nešto arhitekturno. 

Tu dvojicu umjetnika više toga razdvaja nego što bi ih moglo spojiti. No obojica tvore jednu vezu između tradicije i moderne. Oni eksperimentiraju s materijalom i tragaju za novim jezikom volumena površine. I stotinu godina nakon smrti Augustea Rodina se umjetnici klanjaju tom svjetski poznatom kiparu.

Izložba "Rodin. L'exposition du centenaire" u Grand Palaisu u Parizu traje od 22. ožujka do 31. srpnja 2017. godine. Izložba "Kiefer-Rodin" u Rodinovom muzeju (Musée Rodin) se može posjetiti od 14. ožujka do 22. listopada 2017. godine.