Najuspješnija reforma ne može dalje

Preko 400 hiljada vojnika u tri vojske, Vojska RS, Hrvatsko vijeće odbrane (HVO) i Armija BiH, za samo nekoliko mjeseci raspušteno je i formirana je profesionalna vojska od oko 10 hiljada vojnika koja i danas broji približno toliko članova. Neki su je vidjeli najuspješnijom reformom nakon Dejtonskog sporazuma s obzirom da sistem koji je uspostavljen unutar Oružanih snaga, u zemlji kakva je BiH, djeluje i danas. Ivo Miro Jović jedan je od glavnih učesnika u procesu reforme Oružanih snaga u BiH. U mandatu 2002-2006. godina bio je član Predsjedništva BiH i direktno učestvovao u reformi tri vojske. Nakon devet godina sa ponosom govori o tadašnjim događajima.

Trebali smo imati i vazduhoplovstvo

„Trebalo je tada odlučiti koji su to rodovi vojske koji nam trebaju. Bilo je razmišljanja da imamo i vaduhoplovstvo i da manifestaciono imamo i mornaricu. 419 hiljada vojnika je bilo na prostoru BiH nakon rata. Ako smo uspjeli u tom segmentu napraviti vojsku sa nešto manje od 10 hiljada vojnika onda se može reći da je to najuspješnija reforma u BiH“.

Međutim BiH godišnje izdvaja za OS BiH oko 300 miliona maraka pa se u javnosti često vode rasprave oko toga da li je BiH potreban tako skup vojni aparat. Ako se ovom doda činjenica da je pod četiri hiljade oficira i podoficira u Oružanim snagama BiH oko pet hiljada vojnika, postavlja se pitanje da li su Oružane snage samo dobar poslodavac za visokorangirane vojnike. Zbog toga se sve više „običnih“ vojnika odlučuje za odlazak u mirovne misije u kojima mogu zaraditi i do šest hiljada maraka.

„Nakon što nam je nedavno smanjena plata ozbiljno razmišljam da se prijavim u mirovnu misiju. To je jedino što me još drži u vojsci. Ne mogu više da pokrijem osnovne životne troškove tako da bi odlazak u neku od mirovnih misija bio rješenje“, kaže jedan od pripadnika Oružanih snaga BiH, koji nije htio da mu otkrivamo ime, navodeći da samo vikende provodi sa porodicom s obzirom da radi u kasarni koja je mu je 300 kilometara udaljena od mjesta prebivališta.

Neophodne reforme za MAP

Ruku pod ruku sa pričom o OS BiH ide i priča o NATO-u, a u slučaju BiH to se automatski veže za knjiženje perspektivne vojne imovine, odnosno 63 lokacije koje su u vlasništvu države ali na teritoriji entiteta i koje čekaju na uknjižbu. Zbog toga još od 2009. godine BiH ne napreduje prema NATO-u s obzirom da je tada u Talinu pristupila Akcionom planu za članstvo u NATO (MAP), nakon čega ništa nije realiziovano. Analitičar Srećko Latal ne spori da je reforma Oružanih snaga jedna od najboljih koja se dogodila u BiH ali ističe da je potrebno da zemlja krene naprijed a to znači ispunjavanje uslova za pristupanje NATO savezu: „BiH se zbog političkih podjela nalazi daleko od NATO-a. Ono o čemu mi ovom trenutku možemo govoriti je MAP ali to ne znači članstvo već još jedna lista zadataka koje BiH treba da ostvari. Reforme koje se zahtjevaju su reforme koje su BiH u svakom slučaju neophodne. BiH se u ovom trenutku ne bi možda trebala zamarati pitanjima da ili ne NATO, već ispunjavati uslove, pa nakon nekoliko godina odlučiti gdje je BiH u odnosu na geopolitičku mapu svijeta“.

U tim odnosima demilitarizacija je uvijek aktuelno pitanje koje je bilo visoko na listi i tokom uspostavljanja Oružanih snaga prije desetak godina. Upravo nepostojanje političkog konsenzusa dovelo je do toga da iz RS godinama imamo zahtjeve za drastičnim smanjenjem broja OS BiH pa čak i demilitarizacijom s obzirom da se novac koji se izdvaja za OS BiH, kako tvrde, može izdvojiti za mnogo kvalitetnije projekte u BiH.

RS ne odustaje od demilitarizacije i referenduma

„Mi dugoročno ostajemo pri demilitarizaciji u BiH što podrazumjeva ukidanje vojnih struktura u borbenom smislu ali mogu da ostanu neki reprezentativni dijelovi. Stabilnost BiH zavisi od njene demilitarizacije a ne militarizacije. Svjesni smo da kretanje prema NATO-u znači ispunjavanje uslova iz MAP-a. To znači rješenje pitanja oko knjiženja imovine ali ne samo vojne“, kaže predsjednik RS Milorad Dodik navodeći da pitanje ulaska BiH u NATO ne zavisi od Rusije ili bilo koga drugog.

„Naša pitanja su i prije ukrajinske krize bila veoma jasna. NATO je bombardovao srpske položaje osiromašenim uranijumom. Na tim mjestima evidentiran je porast oboljenja stanovništva i novorođene djece od malignih i drugih teških oboljenja. Drugi razlog je proglašena neustralnost Srbije i mi ne želimo da se NATO granica postavi na Drini. Ako se to promijeni u Srbiji, mi ćemo putem referenduma pokušati da čujemo ljude ovdje“, zaključuje Dodik.

Izetbegović: „Možemo i prečicom knjižiti imovinu“

Ipak zajednički je stav svih u BiH da je ispunjavanje reformi koje su definisane MAP-om neophodne i da je krajnje vrijeme da se konačno ta pitanja okončaju. Da političkog konsenzusa nema potvrđuju različiti stavovi političkih predstavnika iz RS i Federacije BiH kada je riječ ne samo o NATO savezu veći o načinu knjiženja vojne imovine kao uslova za MAP.

„Moglo bi se to, kako kažu, prebiti preko koljena. Dakle direktno registrovati, jer je sve to državna imovina. Ministar odbrane može dati nalog Pravobranilaštvu BiH da tu stvar registruje. Nismo još krenuli tom prečicom jer kada su u pitanju Oružane snage BiH i put u NATO, želimo da imamo konsenzus“, kaže bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.

BiH ima sporazum sa zemljama regiona o tzv. balansu vojnih snaga, mada je malo poznat u javnosti i teško je dobiti konkretne podatke o tome. Beriz Belkić, koji je član Komisije za odbranu i bezbjednost Parlamenta BiH, nekoliko je puta tražio informaciju o načinu sprovođenja tog sporazuma: „Jer svjedoci smo da susjedi, koji su nekoliko puta snažniji i imaju konsenzus oko strukture i namjene vojske, nabavljaju i avione i savremena oružja. Tako da ne možete očekivati da se region demilitarizuje u ovim odnosima“.

Stvarna uloga OS BiH

Međutim u resornom ministarstvu već dugo se ne bave političkim pitanjima, ako je suditi po aktivnostima koje sprovode. Ovogodišnje poplave, kaže ministar odbrane Zekerijah Osmić, izbacile su na površinu sve ono dobro što OS BiH mogu da pruže u najtežim trenucima, što i jeste njihova misija. Značajni rezultati, kaže, postignuti su i u uništavanju naoružanja i minsko-eksplozivnih sredstava: „Uništeno je oko hiljadu tona municije i minsko-eksplozivnih sredstava čime je ukupna količina sada smanjena na 16 hiljada tona. Ministarstvo odbrane BiH je uputilo prijedlog Predsjedništvu BiH da se određeni dio sredstava iz viškova donira vladi Iraka, kako bi i na taj način smanjili viškove i dali svoj doprinos protiv ISIL-a i borbi protiv terorizma“.

Oružane snage BiH učestvovale su do sada u nekoliko mirovnih misija u svijetu gdje su postignuti dobri rezultati. Više od 900 pripadnika OS BiH do sada je učestvovalo u misijama u Etiopiji i Eritreji, Iraku i Afganistanu, te Kongu i Maliju. To je i osnovni argument za sve one koji su za opstanak OS BiH. Ipak u svjetlu novih geopolitičkih odnosa ali i onoga što BiH može finansirati u ovom trenutku, pitanje je da li će OS BiH imati zaokruženu reformu u nekom od vojnih saveza ili kao samostalni subjekt unutar BiH.