Najmanja tolerancija prema LGBT osobama
16. novembar 2014Jasenko je bio primoran da napusti grad u kojem živi i radi. U posljednje vrijeme doživio je brojne napade i prijetnje a razlog je njegov seksualni identitet.
“Svakodnevno sam suočen sa činjenicom da ću u najmanju ruku biti pretučen, tako da sam bar privremeno otišao iz Banjaluke. Radi se o jednoj većoj grupi ljudi koja se predstavlja kao navijačka”, kaže Jasenko.
Sve je je počelo nakon beogradske Parade ponosa, na kojoj je učestvovao: “To je pokazatelj s čim se suočavaju LGBT osobe u BiH. Znam da sam ja gore prošao od većine i da mnogi nemaju neprijatnosti, ali samo zato što kriju svoj seksualni identitet”.
Tolerancija je prvi korak a ne cilj
Helsinški parlament građana Banjaluka bavi se promocijom dijaloga, nenasilja i tolerancije. Aleksandar Žolja iz ove organizacije vjeruje da je u BiH veliki problem taj što većina konstantno misli da je ugrožena od strane manjine.
“Kada imate veliku nezaposlenost, društvo u stagnaciji, ljudi pokušavaju kroz razne fobije usmjeriti svoju pažnju i tražiti krivce. Odgovorni su svi koji su po nečemu drugačiji”, kaže Žolja.
Tolerancija podrazumijeva volju i sposobnost osobe da prihvati i dopusti različitost, bilo da se radi o razlikama u političkom uvjerenju, o vjerskim, rasnim ili polnim razlikama.
“Dosta napretka je ostvareno proteklih godina kada je riječ o prihvatanju romske populacije. To znači da je moguće postići promjene”, ističe on.
Posljednji napad na Udruženje kvir aktivista u Banjaluci, Žolja vidi kao primjer institucionalnog nemara.
“Očigledno je da državnim službenicima treba edukacija. Onima koji šire govor mržnje prema homoseksualcima se gleda kroz prste. Ovakve pojave se posmatraju kroz prizmu patrijaralnog društva”.
Povećanje vidljivosti određene populacije dovodi do veće diskriminacije i netolerancije prema ranjivoj grupi. U posljednje vrijeme su širom Balkana aktuelne teme o pravima LGBT osoba, što povlači za sobom posljedice u vidu govora mržnje i netolerancije.
Zakoni solidni, primjena nikakva
“U vrijeme kada nije bilo parade ponosa, kvir festivala i kada su LGBT osobe krile svoju seksualnu orijentaciju, nije bilo ni diskriminacije. Ova populacija sada prolazi kroz veoma važan dio tog procesa. Javno pojavljivanje je donijelo i talas diskriminacije. Nadam se da će i to proći kao što se vremenom mnoge stvari private”, kaže Goran Zorić iz prijedorskog Centra za mlade Kvart.
Nemoguće je boriti se za ljudska prava ako ne postoji prisustvo problema u javnom životu, objašnjava naš sagovornik. Smatra da se mora insistirati na korištenju dostupnih mehanizama.
“U BiH je na snazi zakon o zabrani diskriminacije već nekoliko godina koji je jako problematičan u svojoj primjeni. Imamo instituciju ombudsmena koji je nadležan za ova pitanja. Mnogo je problema u praksi, građani ne poznaju te mehanizme, a malo slučajeva završi pred ovim institucijama”, ističe Zorić
Prema njegovim riječima, o položaju svih marginalizovanih grupa dovoljno govori podatak da broj pravosnažnih presuda po osnovu Zakona o zabrani diskriminacije u BiH, može da se nabroji na prste jedne ruke.
Pojam tolerancija se poistovjećuje s pojmom poštovanja i uvažavanja ljudskih prava. Sociolog Bojana Miodragović kaže da postoji velika razlika između tolerisanja i poštovanja.
“Tolerancija je trpljenje i uzdržavanje od određenog činjenja, reakcije prema nečemu što nam se ne dopada. Poštovanje s druge strane podrazumijeva da vi vjerujete u određene vrijednosti i sistem funkcionisanja. Tolerancija je samo jedna stepenica do međusobnog poštovanja”, objašnjava Miodragovićeva.
Primjećuje da brojni pojedinci i grupe čija su prava ugrožena u bh. društvu nažalost još uvijek nisu došli na “dnevni red”. Netrpeljivosti prema drugim etničkim zajednicama, Romima i svim ranjivim kategorijama bila je, kako kaže, prioritet u proteklim godinama.
“LGBT populacija – novi neprijatelj države”
Netrpeljivost među narodima u BiH, nakon što je dostigla svoj vrhunac, kao da polako jenjava jer se već decenijama radi na tome. Sada je gay zajednica i LGBT populacija uopšte, zajednički neprijatelj konstitutivnim narodima, objašnjava Jasenko.
“Građani to često otvoreno govore, a institucije ne reaguju na nasilje i govor mržnje pa samim tim to podržavaju. Mržnju prema LGBT osobama niko javno ne osuđuje, nema kolektivnog stava koji se zauzima. Dok se mržnja prema Srbima, Hrvatima ili Bošnjacima osuđuje konstantno”.