Nagrada Srbiji

„21. januar je važan dan za Ivicu Dačića i Aleksandra Vučića“, piše Sueddeutsche Zeitung (SZ) u povodu zvaničnog početka pregovora između Srbije i EU o prijemu Srbije u Uniju. „Time EU nagrađuje kurs približavanja između Srbije i njenog nekadašnjeg ratnog protivnika Kosova koje je 2008. godine jednostrano proglasilo nezavisnost“, ocjenjuje SZ.

„Unatoč svojoj političkoj funkciji premijer Dačić nije najjači čovjek u Srbiji. Tu ulogu ima Aleksandar Vučić. On je zahvaljujući populističkim inicijativama protiv korupcije postao najpopularniji političar u Srbiji. Vučić za cilj ima organiziranje prijevremenih izbora iako je od prethodnih izbora prošlo tek dvije godine. Naime njegov SNS (Srpska napredna stranka) se prema aktualnim ispitivanjima javnog mnjenja nada da bi na izborima dobio 40 posto glasova. Dobro raspoloženje prema sebi i prema svojoj partiji Vučić želi iskoristiti prije nego počne sa neophodnim reformama“, piše Sueddeutsche Zeitung.

Od žrtve do počinitelja

Isti list piše o lošim uvjetima u kojima žive životinje u BiH. Autorica Slavenka Drakulić navodi da je alarmantno na koji način se u BiH odnosi prema životinjama.

„Kakvi su ljudi oni koji muče pse i čak dozvoljavaju svojoj djeci da to isto čine“, pita se Slavenka Drakulić u autorskom članku u SZ.

„Sudbina pasa ne može se odvojiti od sudbine ljudi. Prošlo je manje od 20 godina od kako je rat u BiH okončan potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma. Sjećanja na patnje ljudi su još uvijek veoma živa, baš kao i osjećaj, da jedan ljudski život nije vrijedan ni centa. Ako se ne broji ljudski život kako onda može neko cijeniti život jednog psa? Ipak to još uvijek ne objašnjava brutalnost i mučenja – nedostatak ljudskosti i prekomjerno nasilje među stanovnicima Sarajeva. Da, siromaštvo, bespomoćnost i osjećaj nedostatka budućnosti pridonose barbarstvu. Ali pravo pitanje je ipak zašto je tako veliki broj građana, čak i djece, postao tako ravnodušan prema brutalnom mučenju pasa što dostiže tačku na kojoj se to može čak nazvati i bolesnim?

Odgovor ne leži samo u psihologiji pojedinca ili psihologiji mase, koje objašnjavaju kako od ranijih žrtava postaju počinitelji. On leži i u činjenici da društvo ne osuđuje počinitelje i ne kažnjava ih jer su samo žrtve životinje. Krivica bez kazne uzrokuje infekciju koja je opasnija nego svaka bolest koju bi ovi psi navodno mogli proširiti – ona stvara ravnodušnost i neljudskost jednog društva. Bilo bi loše kada bi Bosanci od žrtava rata sada postali počinitelji. Ne igra nikakvu ulogu to što su u ovom slučaju žrtve psi“, piše Slavenka Drakulić u članku za Sueddeutsche Zeitung.

Autorica: Zorica Ilić

Odgovorni urednik: Svetozar Savić