Nagrada Saharov iranskim aktivistima

Nijedno od dvoje dobitnika nije lično primilo nagradu Saharov ove srijede u Strazburu. Iranska pravnica i aktivistkinja za ljudska prava Nazrin Sotude se od 2010. godine nalazi u zatvoru zbog „aktivnosti protiv nacionalne bezbjednosti“ i povezanosti sa anti-vladinom propagandom. Nedavno je okončala 49-dnevni štrajk glađu, pošto su vlasti ukinule zabranu izlaska iz zemlje njenoj dvanaestogodišnjoj ćerci. Filmski režiser Džafar Panahi, koji je takođe osuđen na višegodišnju kaznu zatvora, trenutno se ne nalazi u zatvoru, ali nema pravo da napusti zemlju.

Dobitnica Nobelove nagrade za mir Širin Ebadi primila je nagradu u Strazburu u ime Nazrin Sotude. Umjesto režisera Panahija nagradu je primio jedan predstavnik iranske kinematografije. Za Panahija, koji je „režiser srcem i dušom“ i koji je dobio brojne međunarodne nagrade, 20 godišnja zabrana rada predstavlja težak udarac. Njegovo za sada posljednje djelo jeste mobilnim telefonom proizveden filmski dnevnik pod naslovom „Ovo nije film“. Taj film je prokrijumčaren iz zemlje i 2011. prikazan u Kanu da bi kao najbolji dokumentarni film bio nominovan za Oskara 2013.

„Ne potcijeniti efekat nagrade“

Prema ocjeni Širin Ebadi tako važna međunarodna nagrada kao što je nagrada Saharov, važno je sredstvo pritiska na iransko rukovodstvo, ali predstavlja i podršku disidentima. „Iako iranske vlasti tvrde da ih se ne tiče međunarodni pritisak kada je riječ o ljudskim pravima, iz mog dugogodišnjeg iskustva mogu samo da kažem: to nije istina“, rekla je Ebadi za Dojče vele.

Nazrin Sotude je bila članica „Komiteta branilaca ljudskih prava“ u Iranu, gdje je tijesno sarađivala sa Širin Ebadi. Ebadi je Sotude, još pre nego što je dobila nagradu Saharov, okarakterisala kao jednu od posljednjih hrabrih boraca za ljudska prava koji su preostali u Iranu. „Ova nagrada je veoma važna za dobitnike nagrade koji se nalaze u pritvoru“, kaže Širin Ebadi: „Nagrada Saharov je nagrada cijelog (evropskog) kontinenta. Njegovi građani su na taj način upoznali dva borca za ljudska prava u Iranu i saznali, koju cijenu oni moraju da plate za svoje angažovanje.“

Autori: Seifi Farnaz / Mirjana Kine-Veljković

Odgovorna urednica: Marina Martinović