„Nafri“: Pažnja, vodi se polemika!

Dragi Nafriji,

dobro došli u Njemačku. Mi smo veoma gostoljubiva zemlja. To potkrepljujemo činjenicom da smo u proteklih nekoliko godina prihvatili više miliona ljudi, koji se ovdje osjećaju veoma ugodno. U ljeto 2015. godine su mnogi od vas raširenih ruku i sa plišanim medvjedićima dočekani na Glavnoj željezničkoj stanici u Minhenu. Radujemo se vašem dolasku i ponosni smo što vam se radujemo. Međutim, postoji nekoliko pravila ponašanja, koja se moraju poštovati kako bi suživot bio ugodniji.

Kod mladih i muškaraca koji potiču iz sjeverne Afrike se može desiti da ih policija kvalifikuje kao potencijalne nasilnike. Policija ih na Tweeteru naziva Nafri (sjevernoafrički intenzivni počinalac) čak iako nije izvršila provjeru njihovih dokumenata i da zbog toga uopšte ne znaju da li su već kažnjavani. Muškarci iz sjeverne Afrike su za neke Nijemce potencijalni 'intenzivni' prestupnici. Ukoliko oni to ne uzmu previše lično, onda je to mala cijena za to da mogu živjeti u jednoj od najsigurnijih zemalja u svijetu.

„Racial Profiling" je u Njemačkoj zapravo zabranjen, što pored ostalog piše i u Članu 3 (3) njemačkog ustava. U tom članu se navodi: „Niko zbog njegovog spola, porijekla, rase, jezika, porijekla, vjere ili političkih stavova ne smije biti ugrožen ili favorizovan". Kada se radi o policijskoj kontroli, mnogi Nijemci ponekad zaborave šta piše u Ustavu. Zbog toga, nemojte na njih biti ljuti. Ustav je još relativno 'mlad' i za mnoge Nijemce važi tek od 1990.

U Njemačkoj vlada sloboda medija i mišljenja. Ako, dragi Nafriji, smatrate da nije dobro što ljudi bivaju kontrolisani samo zbog njihove boje kože, onda to radije zadržite za sebe. Njemački zakon ustvari ne dozvoljava selekciju ljudi zbog njihove boje kože, ali na tom pravu ne treba ni insistirati. Ukoliko to ipak radite, može se desiti da najveće bulevarske novine u Njemačkoj protiv vas pokrenu manju kampanju. Ukoliko smatrate da to nije dobro, mnogim ljudima će biti skrenuta pažnja da se ipak smije reći ono što se zapravo cijelo vrijeme govori. Naime, mnogi Nijemci rado kažu: „pa valjda nam je dopušteno da još jednom kažemo ono što mislimo", iako ionako uvijek smiju reći što misle.

Ukoliko smatrate da su kontrole osoba zbog njihove boje kože rasističke, radije to zadržite za sebe. Mnogi njemački novinari su naime mišljenja da to nije rasizam. Možda je razlog za to što u njemačkim redakcijama ima malo ljudi koji su pogođeni rasizmom.

Nijemci ne vole da se kritikuje rad policije. Zato se suzdržite od kritika. Također se i deficiti u radu tajnih službi radije ne bi trebali publikovati. Ako naše nove sugrađane ubije desnoekstremni terorista, Služba za zaštitu ustava, naginje ka tome da se počinilac traži među migrantima, zato što na 'desno oko' slabije vidi.

Međutim, ne brinite. Vlasti u Njemačkoj neće biti krive jer će na vrijeme uništiti sve dokumente koji bi na vidjelo mogli iznijeti još veće skandale. Konzervativne stranke u Njemačkoj čak pozivaju na takve skandale kako bi povećali ovlaštenja tajne službe. Zvuči pomalo suludo, ali se sve jednom već dogodilo.

Neki Nijemci misle da žive u siromašnoj zemlji („siromašna Njemačka" je omiljeni pojam) i za to se (ironično) zahvaljuju nemačkoj kancelarki Angeli Merkel (Danke Merkel!). Ukoliko, dragi Nafriji, dolazite iz zemlje koja je stvarno siromašna  i u kojoj postoji malo razloga da se zahvalite državnom poglavaru, onda ne razmišljajte dugo i molim vas učinite to, shvatajući taj gest kao malu njemačku specifičnost.

Ako se držite ovih pravila, onda će to vaš boravak u Njemačkoj učiniti ugodnijim. Radujemo se lijepom suživotu.

S poštovanjem,

Krsto Lazarević

Krsto Lazarević je rođen u Bosni i Hercegovini i kao dijete je sa roditeljima iz BiH pobjegao u Njemačku. Danas živi u Berlinu i piše za nekoliko medija na njemačkom jeziku.