Nada u pomirenje u Južnoafričkoj Republici

Deon Vermaak je pomalo iscrpljen. Ovaj 34-godišnji učitelj iz južnoafričkog grada Pretoria ustao je rano ujutro kako bi odao posljednju počast Nelsonu Mandeli. Nakon višesatnog stajanja u redu sada sjedi na terasi jednog restorana u trgovačkom centru Brooklyn u blizini zgrade u kojoj je bilo izloženo Mandelino tijelo.

"Kada bi moj otac znao da sam danas bio kod Mandele - on bi bio sve samo ne oduševljen", kaže Deon Vermaak. Jer njegov otac nije bio oduševljen vladom kojoj je na čelu bila Mandelina stranka Afrički nacionalni kongres. "On pripada jednoj drugoj generaciji. Bez obzira na to gdje su se nalazili njima je svuda bio ispiran mozak time da crnci nisu dobri. Kada su išli u crkvu ili u školu ili služili vojni rok svugdje je bila ista pjesma", kaže Vermaak. On sebe smatra predstavnikom jedne nove Južnoafričke Republike u kojoj svi građani žive zajedno u miru.

"Jedinstvo je fantastično"

Sati provedeni u redu pod jakim suncem bili su iscrpljujući - ali i impresivni. "Jedinstvo između ljudi je fantastično", smatra Veraak. On je pri tome otkrio i zajednički jezik sa nekima. Bilo je to primjerice razmišljanje o Juliusu Malemu, jednom od najradikalnijih političara Južne Afrike.

Malema je još kao šef Organizacije mladih vladajućeg Afričkog nacionalnog kongresa redovno dospijevao u udarne vijesti: On se zalaže za prisilno oduzimanje imovine bijelcima, predsjednika Zimbabvea Roberta Mugabea naziva vizionarom i javno pjeva pjesmu u kojoj se poziva na ubistvo bijelaca. 2012. godine ga je Afrički nacionalni kongres izbacio iz svojih redova nakon čega je on osnovao Ekonomsku partiju slobode.

Zajedničke brige

"Brojni Južnoafrikanci bijele boje kože stoga ne podnose Malemu. Tokom čekanja u redu Deon Vermaak je otkrio i da brojni Južnoafrikanci crne boje kože imaju zadršku prema ovom političaru. "Mnogi ljudi su zabrinuti zbog Juliusa Malema, samo ga rijetki podržavaju. Ljudi znaju da se izazovi s kojima se suočava Južnoafrička Republika ne mogu riješiti vojnim sredstvima", kaže Vermaak o svojim razgovorima koje je vodio sa ljudima tokom čekanja na odavanje počasti preminulom Mandeli.

Južnoafrikanci crne i bijele boje kože su zajedno odavali počast Mandeli. To se moglo vidjeti i u štampi. Tokom prošle sedmice je dnevni list "The Star" objavio fotografiju jednog crnog vojnika koji na rukama drži uplakanu bjelkinju koja je upravo bila vidjela Mandelino tijelo.

Još uvijek postoje podjele na osnovu boje kože

Ovakve scene nisu nešto što se podrazumijeva što pokazuje i pogled na trgovinski centar Brooklyn. U vrijeme ručka ovdje su kafići i restorani dobro popunjeni. Ali skoro da ne postoji stol za kojim crnci i bijelci sjede skupa. Većina ih sjedi sa osobama iste boje kože.

Unatoč tome Mandipha Gumani svaki dan doživljava to da se granice između crnih i bijelih Južnoafrikanca polako brišu. "Ja sam jedina crnkinja u mojoj prodavnici", kaže 25-godišnja prodavačica. "Svi drugi su bijelci, ali mi dobro surađujemo."

Ona sjedi samo nekoliko stolova dalje od Deona Vermaaka i čeka svoj ručak. No da će žalost za Mandelom toliko približiti ljude ni ona nije očekivala. "Nikada nisam mislila da će Južnoafrikanci crne i bijele kože u tolikoj mjeri zajednički žaliti za Mandelom", kaže ona. "Sada vidimo kolikom broju ljudi u našoj zemlji je on nešto značio."

Podijeljena zemlja

No ova mlada prodavačica ipak razmišlja o budućnosti Južnoafričke Republike. Zemlja je ekonomski i socijalno duboko podijeljena. Skoro četvrtina stanovništva, prema navodima Svjetske banke, živi ispod granice siromaštva. I 19 godina nakon okončanja aparthejda su prihodi jednog bjelačkog domaćinstva šest puta veći nego crnačkog. Polovina djece živi u siromaštvu. Skoro 50 posto resursa zemlje pripadaju najbogatijem sloju kojeg čini deset posto stanovništva.

Siromaštvo u zemlji je plodno tlo za populiste kao što je Julius Malema. On se zalaže za radikalnu preraspodjelu i sa tim programom se želi kandidirati na parlamentarnim i predsjedničkim izborima 2014. godine. Mladu prodavačicu Gumani ta politika uznemirava. "Nadam se da neće biti borbi. Nemam povjerenja ni u Afrički nacionalni kongres, ni u Ekonomsku partiju slobode", kaže ona.

Obrazovanje i više poslova za mlade Južnoafrikance

Za susjednim stolom sjedi Tjatja Nkoane koji vjeruje da s obzirom na socijalnu podijeljenost postoje stvari koje bi trebalo učiniti kako bi Južnoafrička Republika zaista postala jedinstvena zemlja. "Nelson Mandela je učinio svoj dio - sada su na redu drugi", kaže ovaj 21-godišnjak.

Sada je na potezu vlada predsjednika Jacoba Zume. No šef države je do sada došao do izražaja prije svojim populističkim parolama i skandalom oko upotrebe javnog novca za izgradnju svoje privatne kuće. Nkoan želi da prioriteti budu postavljeni na drugi način.

"Ekonomski program za podršku crncima mora biti proširen", kaže on. Ovaj program bi se trebao pobrinuti za to da više Južnoafrikanaca crne boje kože dobije posao u javnim službama i u upravama preduzeća. A Nkoanova druga velika briga glasi: "Naš obrazovni sistem mora hitno biti poboljšan kako bi mladi mogli pronaći posao", kaže on.

Autori: Daniel Pelz / Zorica Ilić

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić