Nacisti bili loši američki špijuni

Klaus Barbie bio je ozloglašeni nacista. Ovaj gestapovac je ušao u istoriju kao koljač iz Liona. Proteklo je međutim nekoliko decenija prije nego što je izveden pred sud da odgovara za zločine koje je počinio. Barbie je bio doduše ratni zločinac - ali je nakon Drugog svjetskog rata ostao neotkriven. On je imao moćnog saveznika: Američku kontraobavještajnu službu. Tek kada su u Boliviji otkrili njegov identitet i potom ga 80-ih godina izručili Francuskoj, na svjetlo dana je izašla činjenica da su Barbie, kao i neki drugi visoko pozicionirani nacisti, nakon Drugog svjetskog rata radili za američke obavještajne službe.

Nepoznat tačan broj agenata

Sada su američki istoričari sveobuhvatno analizirali ovo poglavlje istorije kao i kvalitet informacija, koje su davali tzv. "naci-špijuni". Nakon uvida u akte, koje su otvorile američke tajne službe, stručnjaci su ustanovili da je za Amerikance radilo oko 1.000 nacista. Ova procjena je bazirana na dugotrajnoj analizi dokumenata, izjavio je istoričar Norman J.W. Goda, inače profesor za studije o holokaustu na Univerzitetu Florida.

Nisu međutim svi dokumenti dati na uvid istoričarima, neki su vjerovatno izgubljeni. Pored toga, brojka od 1.000 nacista odnosi se na one koji su imali direktni kontakt sa američkim tajnim službama. Šta je međutim sa onima koji su sa Amerikancima imali indirektne veze?

U kojoj mjeri su nacisti, koje su CIA i FBI angažovali kao svoje agente, sami vrbovali bivše Hitlerove pomagače kao špijune, nije poznato. Američki istoričari se u svojoj studiji time nisu bavili. Studija nije obuhvatila ni veliki broj nacista iz Mađarske, Rumunije ili Ukrajine, koji nisu bili njemačkog porijekla. I dok se tačan broj nacista koji su pretvoreni u špijune ipak ne zna, nema sumnje da je sadržaj i obim informacija koje su oni davali svojim novim poslodavcima bio neznatan.

Nikakve odlučujuće informacije

"Ni jedan od tih agenata, koliko nam je poznato, nije dao neku odlučujuću informaciju, kada se - primjera radi, radilo o situaciji pred blokadu Berlina, ili nekom drugom važnom događaju", izjavio je Goda za Deutsche Welle. "To se jednostavno nije desilo". On tako pominje Wilhelma Höttla, koji je bio saradnik Austrijske službe sigurnosti (SD), i kojeg su vrbovale američke tajne službe. "U jednom momentu CIA je otkrila da su tajni izvještaji koje je slao bili bazirani na novinskim člancima koje je on čitao."

Nijemci, koje su regrutovali Amerikanci, nisu bili dobri agenti, navodi Goda. To je dovelo do toga da su mnoge prisluškivali sovjeti, poslije ih pretvarajući u svoje agente. Ali ono što je istoričare jako iznenadilo, bio je nedostatak informacija američkih tajnih službi o prošlosti njihovih agenata. Pri tome su akta o njima često bila dostupna, posebno u američkoj zoni uticaja. "Drugim riječima, bilo je veoma jednostavno doći do informacija o tim ljudima", zaključuje Gota.

Nevjerovatni slučajevi

Zbog nedovoljnog ispitivanja prošlosti agenata, vrbovani su i ljudi koji su osobno bili uključeni u teške nacističke zločine. "Postojao je slučaj ranih pedesetih godina, kada je američka Služba za odbranu od špijunaže angažovala čovjeka po imenu Hermann Höffle. On je ranije bio vodeći saradnik Odilo Globocnika, austrijskog naciste i vođe SS-a, koji je u kontekstu "Akcije Reinhard" bio odgovoran za ubistvo više od milion Jevreja u Poljskoj. "To nije bio nepoznati saradnik Gestapoa", ukazuje istoričar Norman J.W. Goda i dodaje: "Höffle je bio vodeći saradnik u kampanji istrebljivanja Jevreja u Poljskoj"."

"Američke tajne službe su vrbovale Höfflea, kako bi pratile rad desničarskih grupa na širem području Minhena i okoline, ne znajući zapravo s kim imaju posla" naglašava Goda. "Činjenica da su uopšte uspostavili vezu sa tim nacistom, kojeg su kasnije uhapsili saradnici sigurnosnih službi iz Zapadne Njemačke, je nevjerovatna."

Pa ipak je, sa svim onim što se danas zna, teško paušalno kritikovati američke obavještajne službe koje su kao agente vrbovale ljude sa teškom nacističkom prošlošću. "U SAD-u je vladalo raspoloženje istinske ugroženosti", kaže Micha Brumlik, bivši voditelj frankfurtskog Instituta Fritz-Bauer za istraživanje zločina holokausta. "Moralna pitanja, kada se radilo o smanjenju opasnosti od Sovjetskog Saveza, bila su od drugorazrednog značaja.

"Ne smije se zaboraviti ni da da je 50-ih godina u SAD-u vladao paničan strah od komunista, poznat pod pojmom "McCarthysmus". Pod tim okolnostima Amerikanci nisu oklijevali da u svoje službe vrbuju i zločince, kako bi suzbili novog, i kako se tada mislilo, nevjerovatno opasnog protivnika", rekao je Brumlik.

Na pitanje, da li se iz toga nešto naučilo za budućnost, odgovaraju skeptično. "U prirodi je tajnih službi da sarađuju sa ljudima problematičnog karaktera. "Ako uopšte postoji neka pouka, onda bi ona morala glasiti da svaka tajna služba mora dobro poznavati ljude, koji je snabdijevaju sa informacijama”, zaključuje američki istoričar Gota.