Na Lezbosu su i groblja pretrpana

Agios Panteleimonas je svetac poznat po svojim čudima i čvrstim religijskim uvjerenjima. Ovih dana, na neuređenom groblju Mytilene koje je dobilo ime po njemu, nema čuda.

Groblje ima tri nivoa, od najboljeg na početku do najlošijeg nivoa na kraju. Sada je tu i nova kategorija iza grobova za siromahe, a namijenjena je izbjeglicama.

U ćošku na kraju groblja nalaze se humke koje su okrenute na suprotnu stranu od otsalih, na njima su ostaci polomljenog mramora koji služe kao nadgrobni spomenici.

"Naši mrtvi polažu se u grobove prema istoku", objašnjava Christos Mavraheilis, "ali, muslimani traže da njihove mrtve okrenemo prema Meki."

Ovo je konačno mjesto spokoja za sve koji nisu uspjeli u svom putovanju iz Turske prema Lezbosu. Nadgrobni spomenici obilježeni su serijskim brojem, datumom ukopa te riječima "neidentifikovani maloljetnik" ili "neidentifikovani Afganistanac".

"Ne da nam ponestaje mjesta, nego ga više uopšte i nema", kaže Mavraheilis. Lokalna crkvena organizacija za filantropiju preuzela je odgovornost za ukope. DNA uzorci uzimaju se u bolnici, s nadom da će jednog dana pronaći njihovu rodbinu. Nekoliko identifikovanih tijela čekaju izmještanje u domovinu umrlog. Ima mnogo tijela koja čekaju da nađu svoje mjesto.

"Nema više ni centimetra slobodnog prostora", kaže Macraheilis pokazujući na novi grob. "Donijeli su nam ovo tijelo i zamolili nas da ga pokopamo iako više nemamo mjesta. Ali, ne znam kako ćemo dalje postupati, naročito kada sahranjujemo dijete, jer majke koje žive na otoku Lezbos također plaču. Svi smo mi ljudi", kaže on. "Krenuli su na put za boljim sutra koje nikada nisu vidjeli."

Rekordan broj dolazaka

Svaki dan preko mora pristižu čamci do Lezbosa. Dok pristižu, atmosfera je napeta sve dok ne priđu kopnu na svega nekoliko metara. Kada shvate da su sigurni, izbjeglice bacaju pojaseve za spasavanje u more te počinju aplaudirati i slaviti na oduševljenje brojnih predstavnika medija okupljenih na obali.

U vijećnici Mytilenea, gradonačelnikov glasnogovornik Marios Andriotis kaže da je prethodnog petka, uprkos jakom vjetru i kiši, otok oborio rekord u dolascima izbjeglica. Tog dana je na Lezbos stiglo približno 9.500 ljudi u više od 180 plastičnih čamaca.

Otvorena su i dva nova prihvatna centra u otočnim gradovima Sikaminias i Mandamados. "Zbog obima u kojem ljudi dolaze, izbjeglički kamp Kara Tepe ponovno je otvoren prije pet dana za registraciju sirijskih porodica."

Andriotis kaže da su ljudi zadovoljni što je njemačka kancelarka Angela Merkel nedavno ponovila ono što su oni mjesecima predlagali evropskim zvaničnicima. "Kazali smo da ni u kojem slučaju upravljanje ovom krizom ne smijemo prepustiti krijumčarima ljudima, jer upravo je to ono što sada činimo", kaže on.

"Ono što smatramo lošim je to što turska vlada pregovara o tome šta će dobiti zauzvrat za zaustavljanje ovih kriminalnih djela", dodaje on. "Smatramo da se o sigurnosti majki i djece koji se trenutno utapaju u Evropi ne treba pregovarati. Moramo otvoriti sigurne kanale za transport ovih ljudi."

"Zajednička plaža"

Broj izbjeglica koje su prošle kroz Lezbos ove godine premašio je cifru od pola miliona. U centralnom mjestu za registraciju Moria, uvjeti su očajni. Nestabilni šatori sijaju u svim smjerovima iz ograđenog registracijskog centra, a osjeti se i dim od vatre zapaljene uz pomoć drveća i plastike. Plamenovi se šire na alarmantno kratkoj udaljnosti od platna šatora.

Kada se vrata registracijskog centra otvore, svi se počinju gurati kako bi ušli unutra, a ljudi postaju nervozni. Užurbani volonteri daju izbjeglicama čistu odjeću. "Trenutno im nemamo šta drugo dati", kaže Susan Penninkhof iz nedavno osnovane holandske nevladine organizacije Live for Lives.

Na plažama Skala Sikaminiasa na sjeveru Lezbosa danonoćno se okuplja neobični mikrokosmos volontera, medijskih radnika i čistača. Eric i Philippa Kempson, britanski par koji živi na Lezbosu, opisuju probleme koje su imali s agresivnim fotoreporterima, velikim nevladinim organizacijama koje su prikupljale sredstva na račun pomoći izbjeglicama bez da su taj novac ikada dostavile, te s malim NVO koje su se pojavile s vlastitim zahtjevima.

"Pojedine grupe željele su polagati pravo ekskluziviteta nad upravljanjem plažom", kaže Eric Kempson. "To tako ne može. Ovo je plaža svih nas." Oni se late posla svaki dan u isto vrijeme, prolazeći kroz istu rutinu ustajanja u cik zore kako bi spašavali ljude s čamaca. "Danas je bio dobar dan", kaže Philippa, "nikoga nismo izgubili."

Simbol ljubaznosti

Na plaži nedaleko od kampa Sikaminias sjedi 83-godišnja Marissa Mavrapidou. Fotografija nje i njenih prijatelja kako tješe dijete izbjeglice brzo se raširila putem društvenih mreža u Grčkoj, pretvarajući je u simbol ljubaznosti.

Pričajući o okolnostima pod kojima je nastala fotografija, ona kaže: "Majka je bila upravo stigla i bila je 'mokra ko čep'. Imala je sićušnu bebu staru približno šest sedmica. Dali smo joj znak da nam ostavi dijete i da se presvuče."

"Dijete je bilo nemirno pa smo kazali majci da joj da bočicu toplog mlijeka. Kada je bilo spremno, beba ju je cijelu popila."

"Naše majke bile su izbjeglice iz Male Azije", kaže Mavrapidou, "ispričale su nam mnoge priče o svojim životima koje nikada nismo zaboravili."

Historija njihove porodice nagnala je ove žene da u kamp dolaze svakodnevno i pomognu koliko mogu. "Ne mogu učiniti mnogo", kaže Mavrapidou, "ali, mogu ponuditi osmijeh."

Prošle nedjelje postignut je sporazum između Grčke i Evropske komisije prema kojem Grčka treba pružiti smještaj za 30.000 izbjeglica, a u tome će im pomoći Ujedinjene nacije sa dodatnih 20.000 smještajnih jednica. To će u određenoj mjeri pomoći Grčkoj da se nosi s prilivom izbjeglica, za koji se čini da neće uskoro usporiti.