"Naše rane ne može zacijeliti vrijeme"

Prošlo je već tri godine otkako je otkrivena teroristička grupa "Nacionalsocijalističko podzemlje" (NSU). Tri godine u kojima se porodice žrtava nisu morale samo nositi s bijesom i tugom, već i sa načinom na koji njemačke institucije obrađuju počinjene zločine. "Hoću da svojoj djeci, ako ih ikada budem imao, objasnim kako i zašto je njihov djed morao da umre. Ali, kako sada stvari stoje vjerovatno neću nikada saznati", kazao je Abdulkerim Šišek, sin u septemru 2000. u Nirnbergu ubijenog Envera Šimšeka.

"Mi vučemo na leđima toliko breme koje jednog dana želimo da skinemo sa leđa", objasnio je Šimšek prilikom predstavljanja knjige u kojoj su članovi porodica žrtava ubijenih od strane neonacista opisali sve ono što su preživljavali i što još uvijek preživljavaju. Mnogi su pisali o tome, kaže Šimšek, da je njihovo povjerenje u institucije poljuljano. Ogorčeni su na sumnjivo ponašanje tajnih službi u pogledu zločina koji su se dogodili i načina na koji se o njima izvještavalo. Oni žele da se razriješi pozadina ovih zločina. U protivnom je, kako kažu, nemoguće da se vrate normalnom životu. "Želim da prestanem da se osjećam kao žrtva", zahtjeva Gamze Kubašik čiji je otac ubijen u kiosku u Dortmundu.

Nedostaje objašnjenje neonacističkih ubistava

Knjigu "Naše rane ne može zacijeliti vrijeme" izdala je Barbara Džon, ombudsman za žrtve i članove njihovih porodica. Džon se žali što niko iz bezbjednosnih službi do sada nije osjetio nikakve konsekvence zbog nevjerovatnih propusta tokom istrage. "Protiv bilo kojeg od više od hiljadu službenika koji su u istrazi na ovaj ili onaj način imali veze s ovim ubistvima nije preduzet krivični postupak." Pri tom su na svim nivoima vlasti učinjeni propusti i dolazilo je do zakazivanja u radu. "I da jedan penzioner nije bio dovoljno pažljiv, onda bi NSU ubice još uvijek bile u svojoj kućici u Cvikauu." A to ne može Njemačkoj da služi na čast, smatra Barbara Džon.

Knjiga počinje predgovorom njemačke kancelarke Angele Merkel, u kojem ova političarka Demohrišćanske unije (CDU) zahtijeva razjašnjenje i prevenciju. Angela Merkel je to već ranije obećala porodicama žrtava. Barbara Džon, ombudsman za žrtve i članove njihovih porodica pak ne vidi da je nešto po tom pitanju učinjeno. "Način na koji se vlasti odnose prema svemu upućuje", kako kažu autori knjige, "da se Angela Merkel ne drži obećanja", kaže Džon. I Šimšek podsjeća na obećanja Angele Merkel.

Troje osumnjičenih NSU terorista Uve Benhardt, Uve Mundlos i Beate Čepe se terete da su ubili osam osoba turskog, jednu grčkog porijekla, kao i jednu njemačku policajku. Uz to su zločine, koje su godinama provodili, brižljivo planirali u svom podzemlju - gotovo bez ometanja policije i Službe za zaštitu ustavnog poretka, kao uostalom i njihovih plaćenih doušnika na neonacističkoj sceni. Nakon jedne pljačke banke Benhardt i Mundlos su pronađeni mrtvi, a Čepe podmeće požar u zajedničkom skloništu. Ona je jedina preživjela iz ovog tria i sada se nalazi pred sudom. Na dan kada je predstavljena knjiga, proces je otkazan, jer je optužena javila da je bolesna.

Knjiga kao čin oslobađanja

Tokom prezentacije knjige u Berlinu autori su osjetili olakšanje time što su svoja iskustva mogli da predoče širokoj javnosti. U knjizi je predočeno 13 upečatljivih ispovijesti o tome kako su doživljeni napadi i kako su se članovi porodica kasnije nosili sa preživljenim šokom i gubitkom. "Na ovaj način sada će mnogi ljudi moći da se stave u našu kožu i saosjećaju s nama", nada se Abdulkerim Šimšek. Mnoge žrtve opisuju veoma direktno kako su ih istražitelji tretirali s ponižavanjem, jer su bili uvjereni da su ubijeni bili umiješani u kriminalne radnje a da su oni sami na neki način saučestvovali u njihovim ubistvima. I to je upravo ono što je članovima porodica žrtava razbilo povjerenje u institucije. Pri tom se kod mnogih autora snažno osjeća njihova veza sa Njemačkom kao svojom domovinom. "Nadam se da će ova knjiga ući u školske lektire. Jer, ovako nešto se može dogoditi svakom", kazala je Gamze Kubašik.

Oni su iskazali nezadovoljstvo i zbog NSU procesa pred sudom u Minhenu. "Željeli smo kompletno razjašnavanje serije ubistava, ali ga nažalost ne dobijamo", kazala je Kubašik. S gnušanjem pak gleda na to kako se Beate Čepe predstavlja sudu. "Ako bih nekom morao objasniti šta znači biti 'nečovjek' onda bi ona bila primjer", razočarano primjećuje Šimšek. "Strašno je uopšte gledati kakav ona šou tamo izvodi. Ona je jednostavno nepodnošljiva." A kako se u Minhenu okreće kolo pravde iritira i Mustafu Turguta čiji je brat ubijen 2004. u jednom imbisu u Rostoku. On je dobio status pridruženog tužioca i samim tim omogućen mu je boravak u Njemačkoj dok traje proces. "Zašto traje toliko dugo", pita se on. Ali njegova slika o Njemačkoj, u kojoj se događaju ubistva na rasističkoj osnovi, ali ipak se time nije u potpunosti zamaglila. Kada sve prođe Mustafa bi ipak želio da ostane u Njemačkoj i u konačnici"ostvari snove svog brata".